Uz disfunkciju drugih organa još se češće pojavljuje u teškoj sepsi i septičkom šoku s visokom stopom smrtnosti i do 70%.

Identificirano je više čimbenika (genskih, molekularnih, staničnih, metaboličkih, jatrogenih) koji sudjeluju u nastanku, patogenezi i ishodu tog poremećaja, ali specifičan uzrok ostaje nerazjašnjen.

Potrebna su dodatna integrativna istraživanja koja bi raščlanila i omogućila razumijevanje hijerarhije različitih mehanizama koji se javljaju u kompliciranoj sepsi općenito, te u srcu u tom kontekstu.

Najprominentniji oblik sa smanjenjem kontraktilnosti, ejekcijske frakcije i dilatacijom lijeve klijetke često se naziva septička kardiomiopatija.

Disfunkcija miokarda u sepsi je, cjelovito gledano, karakterizirana prolaznom globalnom (sistoličkom i dijastoličkom) disfunkcijom lijeve i desne strane srca koja se javlja u uvjetima komplicirane sepse, unatoč adekvatnoj nadoknadi tekućine i vazopresora te traje 7 do 10 dana ukoliko dođe do oporavka pacijenta.

Najvažniji postupak za dijagnosticiranje disfunkcije miokarda jest ehokardiografija koja uz dijagnozu omogućuje praćenje i adekvatno liječenje pacijenta. Preostaje dodatna valorizacija i nekih biokemijskih nalaza poput troponina i B-tip natriuretskog peptida koji već imaju značajnu ulogu u ranoj dijagnostici disfunkcije miokarda.

Ne postoji specifično liječenje disfunkcije miokarda u sepsi već je ono sastavni dio terapijskoga pristupa samoj sepsi s komplikacijama odnosno rana antibiotska terapija uz eventualno kirurško odstranjenje infektivnoga žarišta. Simptomatska terapija predstavlja ranu i brzu nadoknadu volumena tekućine uz primjenu vazopresorne i inotropne terapije. Ciljano liječenje disfunkcije miokarda i kardioprotekcije u kompliciranoj je sepsi predmet intenzivnih istraživanja.

Domagoj Mosler, Ivica Premužić Meštrović, Gordana Cavrić, Darko Počanić