Kliničko istraživanje s ciljem procjene sigurnosti i učinkovitosti kombinirane terapije ACE-inhibitorom i antagonistom AT1-receptora u odnosu na monoterapiju antagonistom AT1-receptora na progresiju dijabetičke nefropatije s proteinurijom prekinuto je iz sigurnosnih razloga u rujnu 2012. nakon 4 godine trajanja.

Skupina pacijenata na kombiniranoj terapiji imala je veću učestalost teških nuspojava (stopa incidencije = 98/100 osoba-godina) u odnosu na skupinu na monoterapiji (stopa incidencije = 82/100 osoba-godina). Glavni razlog povećane učestalosti nuspojava bilo je akutno zatajenje bubrega. Pacijenti na kombiniranoj terapiji imali su 70% veći rizik za razvoj akutnog zatajenja bubrega. Rizik razvoja hiperkalemije bio je više nego dvostruko veći pri kombiniranoj terapiji. Razlike u mortalitetu i kardiovaskularnim nuspojavama nisu opažene.

Iako je uočen mali pozitivan učinak kombinirane terapije na progresiju bubrežne bolesti, statistički neznačajan i potpuno zasjenjen štetnim reakcijama nije pokazao sveukupnu kliničku korist.

U istraživanju je sudjelovalo 1448 pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2 i razvijenom dijabetičkom nefropatijom s proteinurijom. Svi pacijenti uzimali su 100 mg losartana dnevno, uz što je jedna polovica uzimala 10 – 40 mg lizinoprila dnevno, a druga placebo.

Dijabetička nefropatija vodeći je uzrok terminalne bolesti bubrega u razvijenim zemljama. Proteinurija u bolesnika sa šećernom bolešću praćena je smanjenim preživljenjem, povećanom učestalošću kardiovaskularnih komplikacija i većim rizikom za razvoj terminalne bolesti bubrega. Terapija ACE-inhibitorom ili antagonistom AT1-receptora može usporiti progresiju bubrežne bolesti, ali ju ne može i zaustaviti.