Put za razumijevanje paradoksa antioksidansa
06.10.2013.
Jedna od definicija oksidacijskog stresa je da se pod tim pojmom podrazumijeva stanje prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika čije štetne učinke ne mogu spriječiti antioksidansi. Budući da je pojava oksidacijskog stresa bitna sastavnica različitih bolesti, tom se definicijom antioksidansi interpretiraju kao potencijalno ljekovite tvari, pogotovo
ukoliko je njihovo djelovanje preventivno.
Međutim neke kliničke studije, pogotovo one koje su za cilj imale istraživanje pretpostavljene koristi od primjene pojedinih antioksidansa u prevenciji i/ili adjuvantnoj terapiji zloćudnih bolesti, rezultirale su zaključcima o štetnosti primjene antioksidansa koji su tako od hipotetskih panacea postali gotovo prohibirane, potencijalno vrlo štetne tvari. Tako je stvoren niz paradoksa koji do danas nisu jednoznačno razjašnjeni, dok je generalizacija takvog pristupa znatno otežala istraživanja temeljnih mehanizama djelovanja pojedinih antioksidansa i njihovog međudjelovanju u složenim procesima patofiziologije oksidacijskog stresa.
Usprkos tome, suvremena su istraživanja uspjela u velikoj mjeri razjasniti neke paradokse vezane uz mehanizme zaštite od neželjenih učinaka oksidacijskog stresa, te su uputila na bitan značaj lipidne peroksidacije kao samo-katalizirajuće sastavnice oksidacijskog stresa, koja nema samo neželjene učinke već je i sastavnica oksidacijske homeostaze, a njezini su medijatori reaktivni aldehidi.
Te spoznaje otvaraju nove mogućnosti razvoja analitičko-dijagnostičkih, te preventivno-terapijskih pristupa integrativne i personalizirane onkologije, ali i suvremene medicine u cjelini.
Prof.dr.sc. Neven Žarković, dr.med.
VODITELJ LABORATORIJA ZA OKSIDACIJSKI STRES, INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, ZAGREB
