Povremeno i intenzivno izlaganje UV zrakama povezano je s razvojem melanoma, jednog od najzloćudnijih tumora kože, čija je učestalost u stalnom porastu diljem svijeta, osobito kod osoba svijetle puti. Dugotrajno

izlaganje UV zrakama dovodi do stvaranja slobodnih radikala koji imaju ključnu ulogu u fotostarenju kože, ali mogu utjecati i na razvoj zloćudnih promjena na koži.

Slobodni radikali su visokoreaktivne molekule koje se generiraju iz kisika, a oštećuju različite stanične strukture kao što su DNA, stanične membrane i bjelančevine. UVB zrake uzrokuju sunčane opekline i tamnjenje kože, a kod dugotrajnog izlaganja uzrokuju kronična oštećenja kože, oštećuju DNA stanica i mehanizme njezinog popravka, te mijenjaju imunološki odgovor rezultirajući nastankom zloćudnih promjena. UVA zrake uzrokuju oštećenja kolagena i elastina, te neposredno utječu na starenje kože potičući nastanak bora i različitih pigmentnih promjena na koži. Prirodna obrana kože od UV zraka sastoji se od zadebljanja epidermisa i stimulacije melanocita na proizvodnju pigmenta melanina, koji apsorbira i reflektira UV zrake i neutralizira slobodne radikale. Količinu slobodnih radikala u organizmu povećavaju i drugi čimbenici kao što su stres, zagađen zrak, pušenje, karcinogene tvari iz hrane, kronične bolesti, infekcije, intenzivno vježbanje te genetska predispozicija na neku bolest. Organizam se protiv slobodnih radikala brani antioksidativnim enzimima i neenzimatskim molekulama koje smanjuju količinu slobodnih radikala i neutraliziraju ih. S godinama se sinteza antioksidansa u tijelu smanjuje, a kada se slobodni radikali nagomilaju, oksidativni procesi i štete nastale njihovim djelovanjem glavni su razlozi narušenog zdravlja, ubrzanog starenja, te nastanka zloćudnih bolesti.

Brojne studije pokazale su da konzumacija hrane bogate antioksidansima (voća i povrća) ima značajan pozitivan učinak na sprječavanje kroničnih bolesti. U eksperimentalnim modelima, antioksidansi i tvari koje imaju sposobnost mijenjanja mikrosomalnog mehanizma karcinogenih tvari mogu reducirati ili spriječiti nastanak tumora, inhibirajući proces nastanka krajnjeg karcinogena ili ubrzavajući njegovu detoksifikaciju. Moguće je da sličnim mehanizmom antioksidansi utječu na štetne učinke UV zraka kroz inhibiciju slobodnih kisikovih radikala koji se endogeno stvaraju kao rezultat fotoekspozicije. Iako su potrebna daljnja istraživanja, navedenim mehanizmima mogla bi se objasniti i moguća uloga antioksidansa u prevenciji razvoja zloćudnih promjena na koži.

Prof.dr.sc. Mirna Šitum, dr.med. i dr.sc. Marija Buljan, dr.med.

Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice“, Zagreb, Medicinski fakultet sveučilišta u Zagrebu