Gubitak mineralizacije te razrjeđenje trabekularne strukture s posljedičnim instabilitetom kosti u bolesnika zaraženih HIV-om uzrokovani su brojnim čimbenicima.

Osim klasičnih čimbenika rizika (niski indeks tjelesne mase-engl. Body Mass Indeks-BMI; pušenje, alkoholizam, terapija kortikosteroidima, hipogonadizam, deficijencija vitamina D, imobilizacija), koji su učestaliji među bolesnicima zaraženim HIV-om u usporedbi s osobama nezaraženim HIV-om, prisutan je još utjecaj same HIV-infekcije (pojačana aktivacija CD4+ i CD8+ stanica) i uzimanje antiretrovirusnih lijekova (ARL).

Ostali čimbenici rizika su trošenje opojnih droga i hepatitis C virusna infekcija, što je također učestalije među bolesnicima zaraženim HIV-om.

Dosadašnja istraživanja povezanosti HIV-infekcije i smanjene mineralne gustoće kosti možemo podijeliti na istraživanja koja su rađena u bolesnika koji ne uzimaju ARL i bolesnika koji uzimaju ARL. Bolesnici zaraženi HIV-om koji ne uzimaju ARL također imaju veću prevalenciju osteopenije, što upućuje na to da nekontrolirana viremija može imati utjecaja na mineralnu gustoću kosti zbog djelovanja sistemske upale na remodeliranje kosti. Povezanost između smanjene mineralne gustoće kosti i ARL-a koje uključuje inhibitore proteaze (PI) utvrđena je u presječnoj studiji Duviviera i suradnika, ali nije potvrđena u longitudinalnoj studiji.

Cilj predavanja bio je prikaz suvremenih dijagnostičkih metoda i radioloških manifestacija osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika zaraženih HIV-om.