Osim PrEP-a i PEP-a, smanjenju rizika zaraze HIV-om doprinose i ostale metode: primjena kondoma i mikrobicida, cirkumcizija te naravno antiretrovirusno liječenje osoba koje su zaražene HIV-om.

Temeljem rezultata provedenih istraživanja Svjetska zdravstvena organizacija je u srpnju, 2014. godine, u nadopunjenim preporukama o prevenciji HIV infekcije, uključila i primjenu PrEP-a kod osoba koje pripadaju rizičnim skupinama.

Navedene rizične skupine su:

1. muškarci koji prakticiraju spolne odnose s drugim muškarcima kao i heteroseksualne žene i muškarci koji: imaju partnera zaraženog HIV-om, spolne bolesti u anamnezi veći broj spolnih partnera, sklonost nezaštićenim spolnim odnosima, profesionalni seksualni djelatnici;

2. korisnici zabranjenih droga intravenskim putem koji imaju partnera zaraženog HIV-om ili koriste zajednički pribor.

PrEP se sastoji od primjene kombinacije dvaju nukleozidnih analoga inhibitora reverzne transkriptaze: emtricitabin/tenofovir.

Postekspozicijska profilaksa antiretrovirusnim lijekovima

Postekspozicijska profilaksa antiretrovirusnim lijekovima se primjenjuje sa svrhom prevencije zaraze HIV-om nakon rizičnog izlaganja.

Razlikujemo profesionalnu postekspozicijsku profilaksu (PEP) koja se primjenjuje u slučaju izloženosti djelatnika u zdravstvenim ustanovama i neprofesionalnu postekspozicijsku profilaksu (nPEP) koja se primjenjuje nakon izloženosti tijekom spolnog odnosa, razmjene igala i pribora (iv korištenje droga) te ubodnom nezgodom, ugrizom ili rasprskavanjem krvi.

Prije odluke o provođenju PEP-a i nPEP-a potrebna je detaljna evaluacija nezgode - kada, kako i kakva se nezgoda dogodila. Naime pri izloženosti zarazi HIV-om spolnim putem rizik zaraze ovisi i o vrsti spolnog odnosa (receptivan, insertivan, analni, oralni, vaginalni) te je najveći rizik prilikom receptivnog analnog spolnog odnosa sa osobom zaraženom HIV. Također se provodi inicijalna serološka obrada (anti HIV, HBsAg, anti HBs (titar anti HBs ako je osoba cijepljena), anti HBc, anti HCV uz testiranje na trudnoću i spolno prenosive bolesti.

Također se preporučuje ako je to ikako moguće evaluirati osobu povezanu s nezgodom: rizični čimbenici, serološki status, testiranje na HIV, HBV, HCV infekciju.

Postekspozicijska profilaksa antiretrovirusnim lijekovima se preporučuje ako je riječ o nezaštičenom spolnom odnosu (bez kondoma odnosno ako je došlo do pucanja kondoma) s osobom koja je anti HIV pozitivna ili je nepoznatog serostatusa uz prisustvo rizičnih čimbenika.

Preporučuje se primjena kombinacije antiretrovirusnih lijekova koja se sastoji od dva nukleozidna analoga inhibitora reverzne transkriptaze s inhibitorom proteaze ili inhibitorom integraze. Postekspozicijsku profilaksu je potrebno započeti što ranije (unutar 4 h) od nezgode a smatra se da nije učinkovita ako se primjenjuje nakon 72 h od nezgode) i provodi se tijekom 28 dana. Neobično je važno antiretrovirusne lijekove uzimati svakodnevno i redovito u isto vrijeme. Preporučuje se serološka evaluacija (anti HIV) 6 i 12 tjedana nakon nezgode, a također se preporučuje evaluacija na HBV, HCV infekciju 6,12 i 24 tjedna nakon nezgode.

Davorka Lukas