Majke odustaju od dojenja ranije nego su primarno planirale
Jacinta Vuković, dr. med.
Marijana Oremuš, dr.med.
15.06.2012.
Žene kraće doje djecu no što su to primarno planirale, a poticanje dojenja u bolnicama može pozitivno utjecati na duljinu dojenja. objavljeno je početkom lipnja u mrežnom izdanju časopisa Pediatrics.
Kako bi se utvrdila veza između prvotnih namjera dojenja i provedbe u praksi straživači su analizirali podatke iz longitudinalnog istraživanja koje je pratilo žene tijekom trudnoće i za vrijeme prve godine djetetova života. Ujedno se željelo utvrditi kakav učinak ima program Bolnica - rodilište prijatelj djece (BFHI) na uspjeh žena u postizanju planiranih ciljeva dojenja.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Dječji fond Ujedinjenih naroda (UNICEF) razvili su 1991. godine BFHI program kako bi se promicalo dojenje u rodilištima i kod kuće tijekom prvih 6 mjeseci djetetova života. Isključivo dojenje znači da je dijete isključivo na majčinu mlijeku, a po potrebi može primati lijekove ili mikronutrijente, ali ne i druge tekuće ili krute tvari..
BFHI program sadrži 10 smjernica koje bi bolnice trebale provoditi, a koje, među ostalima, uključuju: pomoć majkama kod prvog dojenja, poticanje dojenja „na zahtjev" (kada dijete traži), uskraćivanje dude varalice, boravak djeteta u sobi zajedno s majkom, izostanak nadohranjivanja itd.
Istraživanje: Prehrambene navike dojenčadi
Zaposlenost, odsutnost i povratak na radno mjesto povezani su s kraćim trajanjem dojenja te buduća istraživanja trebaju istražiti kako povratak na posao i okolina u ranom postporođajnom razdoblju utječu na ostvarivanje namjere isključivog dojenja.
Prehrambene navike dojenčadi II (IFPS II) je longitudinalno istraživanje koje su proveli američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u razdoblju od 2005. do 2007. u SAD-u.
Sudionice su ispunjavale upitnik o dojenju tijekom boravka u bolnici, te kod kuće u posljednjem tromjesečju trudnoće i jednom mjesečno tijekom prve godine djetetova života.
85% žena je planiralo dojiti najmanje tijekom prva 3 mjeseca, a u praksi ih je samo 45,3% u tome uspjelo. Od 57,8% žena koje su namjeravale dojiti najmanje 5 mjeseci uspjelo je 24,9%.
Iako je inicijalno samo 1,1% žena namjeravalo dojiti manje od mjesec dana, rezultati su pokazali da ih je u praksi bilo 41,6%. Ukupno gledajući, samo 1/3 majki je dojila onoliko dugo koliko je primarno i namjeravala.
Faktori koji su utjecali na uspjeh dojenja uključivali su početak dojenja unutar 1 sata od rođenja, uskraćivanje dude varalice, a najznačajniji je bio izostanak dohranjivanja za vrijeme boravka u bolnici. Istraživači su utvrdili da žene koje su koje su u bolnici isključivo dojile imaju 2,5 puta veću vjerojatnost uspjeti u namjeri dojenja od majki čija su djeca dobivala zamjensku hranu ili bila nadohranjivana. Problem koji istraživači navode je rutinsko dohranjivanje zdrave novorođenčadi u 78% američkih bolnica.
Istraživači također navode da su zaposlenost, odsutnost i povratak na radno mjesto povezani s kraćim trajanjem dojenja te da bi buduća istraživanja trebala istražiti kako povratak na posao i okolina u ranom postporođajnom razdoblju utječu na ostvarivanje namjere isključivog dojenja.