Stručna i znanstvena literatura iz toga područja upućuje na ozbiljnost toga problema, ali rješenja uvelike ovise o zakonodavstvu u pojedinim državama.

Posebice je važno razmotriti ovaj problem kad se radi o spolno prenosivim infekcijama i bolestima i posljedicama koje mogu ostaviti na reproduktivno zdravlje adolescenta.
Liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebice obiteljske/opće medicine i školske medicine svakodnevno zbrinjavaju adolescente koji traže zdravstvenu zaštitu, a pri tome roditelji nisu tog trenutka prisutni pregledu ili su poslali adolescenta/icu samog/mu u ambulantu.

American Academy of Pediatrics ima slijedeće preporuke: „Informirani pristanak, roditeljska dozvola/suglasnost i prihvaćanje djeteta u pedijatrijskoj praksi znači - najčešće liječnik ima etičku i pravnu obvezu dobiti pristanak roditelja za provedbu preporučenog medicinskog postupka, u raznim okolnostima liječnici trebaju nastojati tražiti/pribaviti pristanak pacijenta u skladu s njegovim stupnjem razvoja, liječnici trebaju tražiti informirani pristanak od pacijenta ako je riječ o samostalnoj ili primjereno zreloj djeci sa sposobnošću donošenja odluka, ili kada to zahtijeva zakon u pojedinoj zemlji.

U našoj praksi nekoliko zakona i podzakonskih akata „regulira" ova pitanja. U Obiteljskom zakonu je između ostalog navedeno: „dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.", „dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred mjerodavnim tijelima koja su o tome dužna obavijestiti centar za socijalnu skrb", „postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja". Mišljenje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unaprjeđenje, čuvanje i vraćanje zdravlja, sukladno propisima iz područja zdravstva i zahtjevima medicinske znanosti.

Zakon o zaštiti prava pacijenata, vrlo malo govori o pravima djeteta, a ništa posebno o adolescentima. U zakonu se navodi sljedeće: „Za pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta. Iznimka od ovog pravila navedena je u članku 18. „Ako se zbog hitne situacije ne može dobiti suglasnost zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona pacijent će se podvrći dijagnostičkom, odnosno terapijskom postupku samo u slučaju kada bi zbog nepoduzimanja postupka bio neposredno ugrožen njegov život ili bi mu prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od težeg oštećenja njegovoga zdravlja. Postupak se može provoditi bez pristanka zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika pacijenta samo dok traje navedena opasnost."

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne novine, 18/1978., članak 18.) predviđa slijedeće: „Prekid trudnoće se vrši na zahtjev trudne žene. Uz zahtjev za prekid trudnoće koji podnosi maloljetnica koja nije navršila 16 godina života, potreban je i pristanak roditelja ili staratelja uz suglasnost organa starateljstva."
U kojem je suglasju ili nesuglasju navedeno može se dijelom vidjeti iz nekih dokumenata koji su važni u obavljanju liječničke prakse.

U Kodeksu medicinske etike i deontologije (Narodne novine, 55/2008.) se navodi: „Pregled i pružanje liječničke pomoći djeci i maloljetnim osobama liječnik će učiniti uz suglasnost roditelja ili skrbnika, odnosno starijih najbližih punoljetnih članova obitelji, osim u hitnim slučajevima. On će primijeniti najprikladniji postupak, a otkloniti zahtjeve laika koji bi mogli ugroziti zdravlje ili život djeteta i maloljetne osobe. Pri sumnji na zloporabu ili zlostavljanje djece i malodobnih osoba, liječnik je obvezan upozoriti odgovorna tijela, obazrivo čuvajući privatnost i interes djeteta, odnosno maloljetne osobe."

Konvencija o pravima djeteta, kaže: „U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta", te pomoći djetetu u korištenju svojih prava na način koji je u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima  Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u Pravilniku o standardima i normativima prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, navodi u dijelu Zdravstvena zaštita žena, dob za koju se osigurava ova zaštita „starije od 15 godina".

Planom i programom mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 126/2006.), definiran je sadržaj zdravstvene zaštite školske djece i mladih u točki 1.8. „Program mjera za djelatnost preventivno-odgojnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata" i za izvršitelja je naveden "nadležni tim školske medicine zavoda za javno zdravstvo, odnosno nadležni tim u djelatnosti preventivno-odgojnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata ili nadležni tim školske medicine". Tim programom, između ostalog, se definira i savjetovališni rad s mladima i studentima kojim uključuje i savjetovanje o odnosima među spolovima, usvajanju odgovornog spolnog ponašanja te uporabi kontracepcije.

Kako rješavamo ove dileme u svakodnevnoj praksi, raspravljat će se temeljem analize konkretnih primjera iz prakse.

Vesna Jureša¹, Ines Diminić-Lisica 2, Iva Pejnović Franelić³
¹Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» Medicinskog fakulteta, Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvena zaštite; ²Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za obiteljsku medicinu,
³Hrvatski zavod za javno zdravstvo