Očekuje se da 2,7% djece s akutnim abdomenom ima torziju adneksa. Ne dijagnosticira li se torzija adneksa na vrijeme, dolazi do ugrožavanja dotoka krvi i posljedične nekroze, što može ugroziti plodnost. Stoga je rano prepoznavanje i brzo liječenje torzije kritično za smanjenje morbitideta, kao i za povećanje šansi za spašavanje ovarija. Tradicionalno, dijagnoza torzije ovarija se temeljila na pretpostavci, odnosno definitivna dijagnoza bila je ovisna o laparoskopskom zahvatu. S obzirom na to da je klinička prezentacija torzije ovarija nespecifična i da lako može doći do zamjene s drugim uzrocima akutnog abdomena, preoperativna dijagnoza je vrlo izazovna, a do definitivne dijagnoze se često dolazi s neželjenim vremenskim odmakom. Cilj autora je bio stvoriti model koji bi pomogao u razlikovanju torzije adneksa od drugih uzroka boli u akutnom abdomenu u djece i adolescenata u svrhu poboljšanja ranog liječenja i sprječavanja ozbiljnih posljedica.

Prva studija koja je provedena je bila retrospektivna i uključivala je 35 bolesnica iznad 2 godine starosti koje su imale torziju adneksa u vrijeme operativnog zahvata. Kao mogući prediktori torzije adneksa identificirani su sljedeći čimbenici: abdominalna osjetljivost na kliničkom pregledu (osjetljivost 90%), intermitentni tip boli (osjetljivost 83%), prisutnost mase adneksa (osjetljivost 76%), heterogenost ovarijalnog parenhima (osjetljivost 73%), jačina boli iznad 6 na skali za bodovanje boli (osjetljivost 70%), prisutnost mučnine i povraćanja (osjetljivost 64%) i asimetrično povećanje ovarija. Čimbenici koji su u s manjom vjerojatnošću upućivali na moguću torziju uključuju: prisutnost peritonealnih znakova, iradirajuću bol, palpabilnu masu, vrućicu i leukocitozu. Medijan dobi u kojoj se javila torzija je bio 13.0 godina. 85% bolesnica je bilo postmenarhalno, a 15% premenarhalno. Na temelju ovih čimbenika postavljen je sistem bodovanja za predikciju torzije adneksa.

U sljedećem koraku autori su retrospektivno usporedili 45 bolesnica u dobi 2-18 godina koje su imale torziju adneksa u vrijeme operativnog zahvata sa 49 ispitanica koje su se prezentirale s akutnim abdomenom drugog uzroka, s ciljem identifikacije čimbenika rizika povezanih za torzijom adneksa. Rezultate ove studije predstavili su na godišnjem sastanku Sjevernoameričnog društva za pedijatrijsku i adolescentnu ginekologiju.

Osjetljivost abdomena na palpaciju, tip boli, iradijacija boli i veličina jajnika pokazali su se čimbenicima za predikciju torzije adneksa. U daljnjoj analizi kombinacija 3 čimbenika se pokazala najvažnijom:
• prisutnost intermitentne boli;
• odsutnost iradirajuće boli;
• masa adneksa veća od 4 cm.

Autori ističu visoki stupanj diskriminacije u slučaju prisutnosti navedena 3 čimbenika između bolesnica koje su imale torziju adneksa i onih su imale akutni abdomen drugog uzroka (AUC, 0.8601).

Ovi podaci pokazuju da se klinički i radiološki parametri mogu uspješno kombinirati u modelu za predikciju torzije ovarija. Ovaj model može pomoći u ranijoj dijagnostici torzije, ranijem liječenju i sprječavanju teških neželjenih posljedica.