Bolesnici se uobičajeno žale na bolove u zahvaćenom testisu koji imaju progredijentni tok. Dolazi do otoka i crvenila hemiskrotuma uz visoku temperaturu. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, tipične kliničke slike (temperatura, karakter bolova), leukocitoze, leukociturije te ultrazvučnog nalaza. Mogu biti prisutne i smetnje u vidu urinarne infekcije ili uretritisa. Kod svih bolesnika bi tebalo analizirati krvnu sliku, sediment urina, učiniti urinokulturu kao i bris uretre. Diferencijalno dijagnostički je neophodno isključiti druge uzroke akutnog skrotuma, u prvom redu torziju testisa. U bolesnika starijih od 35 godina svakako treba isljučiti subvezikalnu opstrukciju kao i malformacije mokraćnog sustava. Liječenje se sastoji od potpornih mjera i antibiotskog liječenja. U potporne mjere spada mirovanje, elevacija testisa, antipiretici, analgetici, lokalna uporaba hladnih obloga. Antibiotsko liječenje ovisi o predmnijevanom uzročniku. U starijih muškaraca osnov liječenja su fluorirani kinoloni, najčešće ciprofloksacin. U mlađih muškaraca moramo svakako misliti i na klamidiju kao uzrok te se u liječenju koriste makrolidi ili tetraciklini. U tom slučaju svakako treba liječiti i spolnog partnera. Epididimitis treba adekvatno liječiti jer u suprotnome može doći do razvoja abscesa (liječi se semikastracijom). Svaka upala testisa, a pogotovo ona neliječena, može dovesti do razvoja ožiljnog tkiva u nadsjemeniku što za posljedicu može imati infertilitet. Zaključno, epididimitis može biti bolest koja se prenosi spolnim putem. Pravovremenim i adekvatnim liječenjem posljedice upale su minimalne, ali ipak moguće. Iz toga razloga, pogotovo u muškaraca mlađe životne dobi treba promovirati spolno odgovorno ponašanje.

Dean Markić

KBC Rijeka, Klinika za urologiju