Philip Baiden sa Sveučilišta Teksas u Arlingtonu i njegovi suradnici ispitivali su povezanost između percipirane tjelesne mase, stvarne mase i suicidalnih ideja među adolescentima. Analiza je uključila podatke 61.298 adolescenata (u dobi od 12 do 18 godina) koji su sudjelovali u Istraživanju o rizičnom ponašanju mladih, Youth Risk Behavior Survey (YRBS) (2015. do 2021.).

Praćena je samoprocjena tjelesne mase, stvarni indeks tjelesne mase (BMI), te suicidalne ideje.

Istraživači su otkrili da je otprilike jedan od pet adolescenata prijavio suicidalne ideje, pri čemu su adolescenti koji su se samoprocijenili kao pretili i imali indeks tjelesne mase ≥ 85. percentila imali 1,48 puta veću vjerojatnost da će prijaviti suicidalne ideje. Slično tome, adolescenti koji su sebe doživljavali s prekomjernom tjelesnom masom, ali su imali indeks tjelesne mase < 85. percentile, imali su 1,47 puta veću vjerojatnost da će doživjeti suicidalne ideje od svojih vršnjaka koji nisu sebe doživljavali kao pretile, ali su imali indeks tjelesne mase < 85. percentila.

Ključni nalazi:

• Percipirana tjelesna masa: Adolescenti koji sebe percipiraju s prekomjernom masom imaju tri puta veću vjerojatnost da će razmišljati o samoozljeđivanju, bez obzira na to imaju li i objektivno veću tjelesnu masu.

• Objektivna tjelesna masa: Oni s BMI-jem iznad 85. percentile također imaju povećan rizik od suicidalnih misli, ali percipirana masa ima jači utjecaj.

• Spolne razlike: Djevojke su u većem riziku od dječaka kada je riječ o percepciji prekomjerne tjelesne mase.

Čak i nakon prilagodbe utvrđenih čimbenika rizika od suicidalnih ideja kao što su osjećaj beznađa, maltretiranje, internetsko zlostavljanje, zlouporaba supstanci i demografske varijable, još uvijek je postojala veza između toga kako adolescenti misle o svojoj tjelesnoj masi i samoozljeđvanja.

Potrebno je ulagati u preventivne mjere i programe rane intervencije kako bi se smanjio dugoročni teret na zdravstveni sustav i poboljšala kvaliteta života mladih.