Zbog izražene zabrinutost u vezi upotrebe agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 i povećanog rizika od suicidalnosti i samoozljeđivanja provedena je studija čiji je cilj bio procijeniti povezanost između upotrebe agonista GLP-1 receptora i rizika od samoubojstva smrti u rutinskoj kliničkoj praksi.

Dizajn, postavka i sudionici: Ova kohortna studija koristila je podatke nacionalnih registara iz Švedske i Danske od 2013. do 2021. Uključeni su odrasli u dobi od 18 do 84 godine koji su započeli liječenje agonistima GLP-1 receptora ili s SGLT2 inhibitorima. Podaci su analizirani od ožujka do lipnja 2024.

Izloženost:  Početak liječenja agonistom GLP-1 receptora ili inhibitorom SGLT2.

Glavni ishodi i mjere: Primarni ishod bila je smrt samoubojstvom upisana u matične knjige uzroka smrti. Sekundarni ishodi bili su kombinacija smrti zbog samoubojstva i nefatalnog samoozljeđivanja te kombinacija incidentne depresije i poremećaja povezanih s anksioznošću. Koristeći ponderiranje rezultata sklonosti, omjeri rizika (HR) s 95% CI-jem izračunati su odvojeno u 2 zemlje i objedinjeni u meta-analizi.

Rezultati: Ukupno je 124517 odraslih započelo s agonistom GLP-1 receptora, a 174036 započelo je s inhibitorom SGLT2; među korisnicima agonista GLP-1 receptora, srednja (SD) dob bila je 60 (13) godina, a 45% su bile žene. Tijekom prosječnog (SD) praćenja od 2,5 (1,7) godina, 77 samoubojstava se dogodilo među korisnicima agonista receptora GLP-1 i 71 samoubojstvo među korisnicima SGLT2 inhibitora: ponderirane incidencije bile su 0,23 naspram 0,18 događaja na 1000 osoba- godina (HR, 1,25; 95% CI, 0,83-1,88), s apsolutnom razlikom od 0,05 (95% CI, -0,03 do 0,16) događaja na 1000 osoba-godina. HR je bio 0,83 (95% CI, 0,70-0,97) za smrt usljed samoubojstva i nefatalno samoozljeđivanje, a HR je bio 1,01 (95% CI, 0,97-1,06) za incidentnu depresiju i poremećaje povezane s anksioznošću.

Zaključci: Ova kohortna studija, koja uglavnom uključuje pacijente s dijabetesom tipa 2, ne pokazuje povezanost između upotrebe agonista receptora GLP-1 i povećanog rizika od samoubojstva, smrti, samoozljeđivanja ili incidentne depresije i poremećaja povezanih s anksioznošću. Smrt zbog samoubojstva među korisnicima agonista receptora GLP-1 bila je rijetka, a gornja granica intervala pouzdanosti bila je kompatibilna s povećanjem apsolutnog rizika od ne više od 0,16 događaja na 1000 osoba-godina.