Pretilost se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji označava kao stanje kod kojeg višak masnog tkiva doseže omjer koji utječe na ljudsko zdravlje. Povećana tjelesna masa i pretilost pretežno su rezultat loših prehrambenih navika i smanjene tjelesne aktivnosti. No, do pretilosti dolazi uslijed raznih čimbenika povezanih s načinom života, okolinom i naslijeđem. Pretilo dijete često postaje pretili adolescent te na kraju i pretila odrasla osoba. Takve osobe imaju povećani rizik za nastanak komorbiditeta kao što su šećerna bolest tip 2, hipertenzija, moždani udar, određene vrste karcinoma, neplodnost i druga stanja.

U sklopu Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Referentnog centra za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, pokrenut je terapijski projekt na temelju dugogodišnje tradicije liječenja djece s prekomjernom tjelesnom masom. Osim liječenja, cilj je i prevencija kasnijih komplikacija vezanih uz pretilost te poboljšanje same kvalitete života djece i roditelja. Terapijski projekt temelji se na multidisciplinarnom pristupu kojeg čine liječnik (endokrinolog), medicinska sestra, psiholog, socijalni pedagog, kineziolog/fizijatar, nutricionist/dijetetičar. Pedijatri endokrinolozi upućuju na posljedice koje pretilost ima na zdravlje pojedinca te istovremeno rade obradu kojom se utvrđuje postoje li u djeteta već neke od komplikacija pretilosti. Medicinska sestra provodi antropometrijska mjerenja te zdravstveni nadzor bolesnika tijekom boravka na liječenju. Psiholog primarno radi individualnu procjenu, a u grupnim radionicama provodi mjere poticanja i održavanja motivacije za promjene načina života. Socijalni pedagog radi na povezivanju članova grupe i na osnaživanju svakog pojedinog djeteta kroz različite grupne aktivnosti. Kineziolog/fizijatar u skladu s fizičkom kondicijom i kliničkim statusom pojedinca preporučuje i potiče provođenje određenog inteziteta vježbanja te educira o važnosti tjelesne aktivnosti u održavanju općeg zdravlja bolesnika, a nutricionist/dijetetičar provodi edukaciju o pravilnoj prehrani te kako promijeniti dosadašnje loše prehrambene navike.

Provođenje projekta započelo je u ožujku 2013. godine. Mnoga opsežna znanstvena istraživanja su pokazala da je upravo mediteranska dijeta idealan model za promjenu stila života i prehrambenih navika. Do danas je edukaciju kroz dnevnu bolnicu za pretilu djecu prošlo 16 grupa ili 101 dijete i/ili adolescent. Najveći zabilježeni početni ITM u djevojčica je 43,1 kg/m², a u dječaka 43,2 kg/m². Najveće smanjenje ITM u djevojčica iznosi 11,3 kg/m² u periodu od 11 mjeseci, a u dječaka 6,8 kg/m² u periodu od 10 mjeseci od početka provođenja programa. Nakon 24 mjeseca najveći gubitak na masi u djevojčica iznosio je 34,0 kg, a u dječaka 19,2 kg. Prosječni medijan smanjenja ITM za sve grupe s početnih 31,1 kg/m² snizio se na 29,3 kg/m². Kod svih grupa zabilježeno je smanjenje opsega struka, a najveće je zabilježeno u grupi 10, u programu 10 mjeseci, za 10,7 cm po sudioniku.

Trenutno se i u našoj zemlji suočavamo s rastućim problemom pretilosti. Stoga, vrlo je važno upozoravati na utjecaj prehrane i tjelesne aktivnosti na zdravlje te biti uporan u provođenju preventivnih mjera. Uključenost obitelji vrlo je važan čimbenik jer se na taj način omogućava postepeno usvajanje novih prehrambenih obrazaca i tjelesne aktivnosti u djece. Potpora bi trebala trajati čitavog života, osobito kod kronične pretilosti.

Valentina Uroić