Unatoč dostupnim tretmanima, oko 25% pacijenata sa SSc-ILD razvije PPF, naglašavajući potrebu za pouzdanim ranim pokazateljima odgovora na liječenje, kao što su krvni biomarkeri, koji mogu pomoći u predviđanju rizika za PPF.

Istraživači su proveli post hoc analize randomiziranog kontrolnog ispitivanja koje je uspoređivalo odgovore na liječenje na MMF s onima na CYC kod pacijenata sa SSc-ILD. Pacijenti su primali oralni CYC tijekom 12 mjeseci nakon čega je slijedio placebo tijekom 12 mjeseci ili MMF tijekom 24 mjeseca.

U analizu su bila uključena ukupno 92 pacijenta s potpunim mjerenjem biomarkera na početku i nakon 12 mjeseci (srednja dob, 52,2 godine; 73,9% žene; 68,5% bijelci).

Analiza je uključivala mjerenje više razina biomarkera u krvi, uključujući C-reaktivni protein (CRP), interleukin 6, kemokin ligand 4 (CXCL4), kemokin ligand 18 i KL-6. Promjene u tim razinama procijenjene su od početne vrijednosti do 12 mjeseci.

Primarni ishod bio je razvoj PPF-a između 12 i 24 mjeseca, definiran ispunjavanjem najmanje dva od sljedećih uvjeta: Pogoršanje respiratornih simptoma, pad prisilnog vitalnog kapaciteta ≥ 5% i/ili pad kapaciteta difuzije za ugljikov monoksid ≥ 10%, ili radiološka progresija bolesti.

Među 92 bolesnika, 19 ih je razvilo PPF između 12 i 24 mjeseca, s 10 pacijenata u MMF kraku i 9 pacijenata u CYC kraku.

Razine KL-6 porasle su od početne vrijednosti do 12 mjeseci kod pacijenata koji su razvili PPF i smanjile su se kod onih koji nisu (srednja vrijednost promjene, 365,68 naspram -207,45 u/mL; P < 0,001).

Porast od 0,10 jedinica u razinama KL-6 bio je povezan s 40% povećanjem izgleda za razvoj PPF-a u prilagođenoj analizi.

U MMF skupini, razine KL-6, CRP i CXCL4 značajno su se razlikovale između pacijenata koji su razvili PPF i onih koji nisu.

"Pouzdani biomarkeri odgovora koji se mogu otkriti rano u tijeku liječenja SSc-ILD-a mogli bi smanjiti izloženost toksičnim terapijama koje ne donose korist i maksimizirati izloženost alternativnim terapijama koje donose korist", napisali su autori.