Broj cirkulirajućih eozinofila zanimljiv je biomarker kod cistične fibroze budući da je lako dostupan, opsežno proučavan u drugim bolestima dišnih putova, dobro korelira s eozinofilijom dišnih putova u drugim stanjima dišnih putova, a postoji i vjerojatna biološka uloga eozinofila u cističnoj fibrozi.

U studiji su pregledani podatci 109 odraslih osoba s cističnom fibrozom u dobi od 19 godina i starijih. Pacijenti su grupirani prema broju eozinofila u krvi u dvije grupe: visok broj eozinofila (≥ 300 stanica/μL) ili nizak broj eozinofila (< 300 stanica/μL). U studiji je praćena stopa plućnih egzacerbacija (PEx) koje su zahtijevale intravenske antibiotike, smanjenje plućne funkcije i razina respiratornih simptoma. U tu svrhu je korišten Dnevnik respiratornih simptoma cistične fibroze - prisutnost simptoma kronične respiratorne infekcije (CFRSD-CRISS) tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

Ukupno je 17 pacijenata (15,6%) imalo broj eozinofila ≥ 300/μL, a 92 je imalo broj eozinofila < 300/μL.

U multivarijatnoj analizi koja je kontrolirala dob, spol, indeks tjelesne mase i početni postotak predviđenog forsiranog ekspiratornog volumena u 1 sekundi (ppFEV1), stope opadanja plućne funkcije bile su slične u dvije skupine, s razlikom od –0,04% .

Ukupno 43 bolesnika (46%) imalo je najmanje jedan PEx koji je zahtijevao antibiotike; stope su bile slične u skupinama s visokim i niskim eozinofilima.

Međutim, srednja vrijednost CFRSD-CRISS bila je viša u skupini s visokim eozinofilima u usporedbi s skupinom s niži eozinofilima.

Nalazi studije bili su ograničeni s nekoliko čimbenika, uključujući relativno malu veličinu uzorka, posebno za skupinu s eozinofiloijom. Druga ograničenja uključuju korištenje eozinofila periferne krvi kao surogata za eozinofiliju dišnih putova i korištenje podataka samo iz jednog centra.

Međutim, rezultati sugeriraju jaču ulogu neutrofilne upale i slabiju ulogu eozinofilne upale kod pacijenata s CF-om. Potrebne su veće studije kako bi se potvrdio odnos između broja eozinofila i plućne funkcije.