Gljivice žive gotovo posvuda, na tijelu i unutar njega. Gljivične infekcije su češće kod ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom ili kada se gljivice unesu u područja gdje se inače ne nalaze, kao što je rana.
Candida vrste su najčešće gljivice odgovorne za gljivične infekcije. Mnoge gljivične infekcije nisu opasne po život i mogu se lako liječiti lijekovima protiv gljivica. No, specifična vrsta Candide pod nazivom Candida auris je u porastu i može uzrokovati ozbiljne i često smrtonosne infekcije.
Candida auris prvi je put otkrivena u Japanu 2009. Proširila se u desetke zemalja diljem svijeta. Ova gljivica je opasna i izaziva zabrinutost u zdravstvenim ustanovama jer se infekcija lako širi, otporna je na terapiju lijekovima i teško ju je liječiti. Više od 1 od 3 bolesnika s invazivnom infekcijom Candidom auris umre, prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Candida auris često se javlja kao infekcija krvotoka ili infekcija rane, ili čak infekcija uha. Također se može pronaći u urinu ili respiratornim uzorcima, ali je njezino značenje tamo nejasno. Zaražena osoba može imati groznicu i zimicu koji se ne poboljšavaju nakon uobičajenog tijeka antibiotske terapije.
Candida auris može se širiti s jednog pacijenta na drugog, često preko kontaminiranih površina i opreme. Može preživjeti u okolišu dugo vremena i izdržati neke uobičajeno korištene dezinficijense.
Između 2020. i 2021. broj slučajeva Candide auris u zdravstvenim ustanovama u SAD-u naglo je porastao, a i dalje je u porastu. CDC sada gljivicu smatra hitnom prijetnjom otpornosti na antibiotike. Osim toga, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) stavila je Candidu auris u kritičnu prioritetnu skupinu na svom popisu gljivičnih prioritetnih patogena.
Njezine karakteristike nisu dovoljno jasne da bi znanstvenicima omogućile razlikovanje od drugih vrsta samo gledanjem pod mikroskopom. Specijalizirani laboratorijski testovi kao što je ciljana PCR analiza ili kultura praćena MALDI-TOF (laserska desorpcija potpomognuta matricom/ionizacija-vrijeme leta) masena spektrometrija su potrebni da bi se definitivno identificirala Candida auris. Nedostatak odgovarajućeg testiranja i dijagnoze mogao bi dovesti do odgođenog ili neprikladnog liječenja.
Tko je u opasnosti od infekcije?
Pacijenti u zdravstvenim ustanovama koji su imunokompromitirani ili već kritično bolesni od drugih bolesti najviše su izloženi riziku od infekcije Candidom auris. Pacijenti s i.v. linijama ili drugim invazivnim medicinskim uređajima također su u opasnosti jer to mogu biti potencijalni ulazni putevi za ulazak gljivica u krvotok. Prosječno zdrave osobe ne bi trebale biti ugrožene. Ali CDC je upozorio zdravstvene ustanove u SAD-u da paze na ovu infekciju kod pacijenata kako bi se mogle poduzeti posebne mjere opreza za sprječavanje i kontrolu njezinog širenja.
Kako se dijagnosticira i liječi?
Kolonizacija Candide auris može se otkriti laboratorijskim testom probira koji se izvodi uz pomoć brisa pacijenta ispod pazuha i područja prepona. Infekcija se može otkriti korištenjem standardnih gljivičnih kultura krvi i drugih uzoraka. Potrebna je bliska konzultacija sa specijalistom za zarazne bolesti kako bi se odredio najbolji način liječenja zaražene osobe.
Ova se infekcija često liječi antimikoticima iz skupine ehinokandina. No, nedavno je došlo do porasta sojeva otpornih na ehinokandin, što je zabrinjavajuće. Kombinirana antifungalna terapija i neki od novih ispitivanih antifungalnih lijekova korišteni su za te sojeve otporne na ehinokandin.
Koje se metode prevencije infekcije mogu koristiti?
Ova gljivična vrsta preživljava dulje od drugih vrsta Candide u okolišu iz još nerazjašnjenih razloga. Zdravstvene ustanove trebale bi biti oprezne u nadzornom pregledu kako bi se mogle koristiti odgovarajuće mjere opreza za zaštitu pacijenata, zdravstvenih radnika i posjetitelja.
Pravilna higijena ruku ključna je za sprječavanje širenja svih mikroba i infekcija, uključujući Candidu auris. Također je važno koristiti sredstva za čišćenje koja djeluju protiv Candide auris, poput izbjeljivača.