Za osobe s dijabetesom kontrola razine šećera u krvi ključna je ali zahtjevna zadaća. Inzulin održava razinu glukoze u krvi pod kontrolom, pomažući u sprječavanju mnogih dugoročnih komplikacija povezanih s visokim šećerom u krvi, kao što su kardiovaskularne bolesti, kronične bolesti bubrega, moždani udar i sljepoća. Veliki dio od procijenjenih 422 milijuna ljudi s dijabetesom diljem svijeta treba injekcije inzulina.

Ali višak inzulina može uzrokovati preniski pad razine šećera u krvi, hipoglikemiju, izlažući ljude riziku od ozbiljnih komplikacija, poput gubitka svijesti, napadaja, pa čak i smrti. Čak i blaga ili umjerena hipoglikemija može uzrokovati tjeskobu, slabost i zbunjenost.

Desetljećima su istraživači radili na razvoju sustava koji može automatski prilagoditi aktivnost inzulina na temelju količine glukoze u krvi osobe. Jedan uobičajeni pristup bio je napraviti spoj koji sadrži naslage koje oslobađaju inzulin kada koncentracija glukoze poraste. Ali ključni nedostatak ove metode je njezina nepovratnost, jednom kada se inzulin oslobodi, ne može se obuzdati.

Najnovija studija, objavljena u časopisu Nature, rješava ovaj problem modificiranjem samog inzulina pomoću komponenti osjetljivih na glukozu. Rita Slaaby, glavna znanstvenica u farmaceutskoj tvrtki Novo Nordisk u Bagsværdu, Danska, i njezini kolege napravili su molekulu inzulina s prekidačem koji uključuje i isključuje njegovu aktivnost kao odgovor na razinu glukoze u krvi. Ovaj prekidač sastoji se od dva dijela: prstenaste strukture poznate kao makrocikl i glukozida, molekule izvedene iz glukoze. Kada su koncentracije glukoze u krvi niske, glukozid se veže za prsten, držeći inzulin u zatvorenom, neaktivnom stanju. Ali kada razina glukoze u krvi poraste, šećer istiskuje glukozid i mijenja oblik inzulina tako da se on aktivira.

Istraživači su testirali molekulu inzulina, koju su nazvali NNC2215, na svinjama i štakorima koji su primali infuziju glukoze kako bi oponašali učinke dijabetesa. Otkrili su da je NNC2215 jednako dobar kao i normalni ljudski inzulin u snižavanju glukoze u krvi kada se ubrizga u životinje - i da je mogao spriječiti pad razine glukoze u krvi do kojeg je došlo pri trenutnom liječenju inzulinom.

Ostaje nekoliko pitanja o najnovijoj molekuli. Kao prvo, studija je promatrala aktivnost NNC2215 u širem rasponu razina glukoze u krvi nego što se obično vidi kod ljudi s dijabetesom, tako da bi buduće studije trebale pokazati da inzulin može biti učinkovit i u uskom rasponu.