Istraživači su proveli retrospektivnu kliničku kohortnu studiju koja je uključivala  888 835 starijih osoba (srednja dob 73 godine; 43,9% žena) s najmanje dvije različite pojave OSA-e od 2011. do 2020. godine.

Na temelju prve pojave nakon postavljanja OSA dijagnoze, 290.015 pacijenata je imalo kriterije za početak PAP terapije.

Primarni ishodi bili su mortalitet iz svih uzroka i MACE, definirani kao kombinacija prve pojave infarkta miokarda, zatajenja srca, moždanog udara ili koronarne revaskularizacije.

MACE su analizirani u 555 107 pacijenata koji nisu imali takve događaje u anamnezi prije dijagnoze OSA ili početka PAP terapije.

Početak terapije PAP-om bio je povezan s 47% nižim rizikom za smrtnost od svih uzroka (omjer rizika [HR], 0,53; 95% CI, 0,52-0,54) i 10% nižim rizikom za MACE (HR, 0,90; 95% CI , 0,89-0,91).

Za događaje specifične za MACE, učestalost zatajenja srca i infarkta miokarda bila je niža među onima koji su započeli terapiju PAP-om (21,2% naspram 18,3% odnosno 10% naspram 8,6%, respektivno; P < 0,001). Stope incidencije bile su minimalne ili neznatno povećane za moždani udar (bez PAP-a, 8,2% naspram PAP-a, 8%; P = 0,001) i koronarne revaskularizacije (bez PAP-a, 4,5 naspram PAP-a, 4,7%; P < 0,001).

Viši kvartili godišnjih zahtjeva za PAP terapiju bili su progresivno povezani s nižim stopama mortaliteta i incidencije MACE-a.

Zaštitne asocijacije inicijacije PAP-a bile su zastupljenije među ženama, onima s pretilošću i fibrilacijom atrija te onima bez hipersomnije.

"Ova studija ima potencijal informirati o budućim ispitivanjima koja procjenjuju važnost započinjanja i održavanja terapije OSA-e za minimiziranje štetnih zdravstvenih ishoda koji vode zdravijim životima. Ovi rezultati također mogu pomoći u informiranju o personaliziranijim strategijama za poboljšanje pridržavanja PAP-a i učinkovitosti među starijim osobama," napisali su autori.