Psihodelična droga - psilocibin uzrokuje neke trajne promjene u komunikacijskim putovima koji povezuju regije mozga. Nalazi, objavljeni u časopisu Nature, mogli bi ponuditi uvid u to zašto psilocibin može imati terapeutski učinak protiv nekih neuroloških stanja.

Istraživači su vidjeli tako goleme promjene izazvane psilocibinom, da su obrasci moždane mreže nekih sudionika istraživanja nalikovali onima potpuno druge osobe. Većina tih promjena trajala je nekoliko sati, no jedna ključna veza između različitih dijelova mozga ostala je poremećena tjednima.

Psilocibin je jedna od psihodeličnih droga, uključujući LSD, ketamin i MDMA (poznat i kao ecstasy), koji se istražuju kao terapije za stanja poput depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja. Unatoč obećavajućim podacima koji su ubrzali liječenje prema odobrenju, istraživači još uvijek ne razumiju u potpunosti mehanizam koji je u pozadini njihovih terapijskih učinaka.

Mnoga su istraživanja istraživala kako psihodelici utječu na pojedinačne stanice, ali neuroznanstvenici na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu, zauzeli su širi pristup kako bi istražili kako psilocibin utječe na mreže neurona u cijelom mozgu.

Znanstvenici su pratili aktivnost u mozgu sedam zdravih odraslih osoba prije, tijekom i nakon što su uzeli visoku dozu psilocibina. Istraživači su koristili funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI) kako bi dobili slike promjena protoka krvi u različitim dijelovima mozga - zamjena za to kako skupine neurona u mozgu međusobno komuniciraju.

Istraživači su usporedili ove fMRI snimke sa slikama mozgova istih sudionika kada nisu uzimali nikakvu drogu ili kada su uzimali stimulans. Otkrili su da psilocibin uzrokuje desinkronizaciju skupina neurona koji se inače aktiviraju zajedno. Ti su učinci lokalizirani na grupu područja mozga koja se naziva mreža zadanog načina rada, koja je obično aktivna kada je mozak u 'budnom stanju' - na primjer, tijekom sanjarenja - umjesto da se fokusira na zadatak. Iako se činilo da se većina neurona u ovoj mreži vratila u sinkronizaciju nakon što su akutni učinci lijeka prestali, komunikacija između mreže zadanog načina rada i područja mozga zvanog prednji hipokampus — koji je uključen u stvaranje naših osjetila prostora , vrijeme i ja — bio je smanjen tjednima.

Istraživači su također otkrili da je mentalna vježba zvana "uzemljenje", koja se obično koristi u psihodeličnoj terapiji za ublažavanje neugodnih učinaka lijeka preusmjeravanjem pozornosti primatelja na okolinu, umanjila učinke psilocibina na mozak. Ovo sugerira da bi mogao postojati neurološki signal na koji tehnike uzemljenja mogu utjecati. 

Ovi podaci ne mogu pokazati što točno uzrokuje potencijalnu terapeutsku korist psilocibina - ali nude zanimljive tragove.