Učinak CRT-a na dugoročno preživljenje nije poznat. Bolesnici sa srčanim zatajivanjem klase II ili III prema New York Heart Association (NYHA) klasifikaciji, ejekcijskom frakcijom lijeve klijetke od 30 % ili manje i intrinsičnim trajanjem QRS-a od 120 msec ili više (ili stimuliranim QRS-om od 200 msec ili više) podijeljeni su u dvije skupine s obzirom na uređaj koji im je implantiran: ICD ili CRT-D. Cilj istraživanja bio je procijeniti dugoročne ishode u obje skupine bolesnika. Primarni ishod bila je smrt iz bilo kojeg uzroka; sekundarni ishod bio je kombinacija smrti iz bilo kojeg uzroka, transplantacije srca ili implantacije VAD-a (engl. ventricular assist device).

U istraživanje je bilo uključeno 1798 bolesnika, od kojih je 1050 bilo uključeno u istraživanje dugoročnog preživljenja; medijan trajanja praćenja za 1050 bolesnika bio je 7,7 godina (interkvartilni raspon 3,9 do 12,8 godina). Smrt je nastupila u 405 od 530 bolesnika (76,4 %) raspoređenih u ICD skupinu i u 370 od 520 bolesnika (71,2 %) raspoređenih u CRT-D skupinu. Bolesnici kojima je implantiran CRT-D živjeli su dulje u odnosu na one kojima je implantiran ICD (čimbenik ubrzanja, 0,8; 95 % interval pouzdanosti 0,69 do 0,92; P = 0,002). Događaj sekundarnog ishoda dogodio se u 412 bolesnika (77,7 %) u skupini ICD i u 392 (75,4 %) u skupini CRT-D. Među bolesnicima sa smanjenom ejekcijskom frakcijom, proširenim QRS kompleksom i zatajenjem srca NYHA klase II ili III, poboljšanje preživljenje povezano je s implantacijom uređaja CRT-D što je dokazano ovim istraživanjem i dugoročnim praćenjem s medijanom od 14 godina.

Petra Radić