U posljednje četiri godine više istraživanja ukazalo je na mogućnost povoljnog utjecaja melatonina na učestalost nastanka te smanjenje oštećenja mrežnice uzrokovanih degeneracijom žute pjege povezanom s dobi, odnosno senilnom makularnom degeneracijom.

Tim istraživača s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Case Western Reserve te Centra za oftalmološku bioinformatiku klinike Cleveland u Ohiu, SAD, istražili su moguću vezu između uzimanja melatonina i rizika od nastanka i progresije senilne degeneracije makule. Analizirali su podatke 121 523 pacijenta starijih od 50 godina kojima nije postavljena dijagnoza senilne makularne degeneracije te 66 253 pacijenta s takozvanom suhom degeneracijom žute pjege. Podatke su prikupili s TriNetX-a, američke nacionalne baze podataka s deidentificiranim elektroničkim nalazima zdravstvenih ustanova diljem SAD-a. Nakon što su uskladili skupinu pacijenata kojima je najmanje četiri puta propisan melatonin s kontrolnom skupinom po demografskim varijablama, komorbiditetima i korištenju nemelatoninskih lijekova za spavanje, utvrdili su kako je skupina koja je uzimala melatonin imala manji rizik od razvoja senilne degeneracije makule (omjer rizika 0,42; 95 %-tni interval pouzdanosti 0,28 – 0,62). Rezultati su bili isti i u podskupinama pacijenata starijih od 60 godina i 70 godina (omjer rizika 0,36 i 0,35).

Jednako tako, rizik od progresije senilne degeneracije makule iz suhe u vlažnu formu bio je manji u skupini pacijenata koji su uzimali melatonin (omjer rizika 0,44; 95 %-tni interval pouzdanosti 0,34 - 0,56). Iako autori navode kako je nužan oprez u interpretaciji rezultata jer u obzir nisu uzeli dostupnost zdravstvene skrbi i moguće čimbenike životnog stila poput pušenja, ovo istraživanje daje dobru osnovu za buduća istraživanja o učinkovitosti melatoninskih pripravaka u prevenciji nastanka i napredovanja senilne makularne degeneracije.

Adrian Lukenda