Moralnu ozljedu treba razlikovati od moralnog distresa i od sindroma izgaranja, iako im je svakako slična. Moralni distres je psihički stres u situaciji u kojoj je ograničeno postupanje u skladu s onime što se zna da je ispravno. Ponovljena ili teška izlaganja moralnom distresu se mogu kumulirati, ostaviti rezidua, odnosno stvoriti moralnu ozljedu. Može dovesti do cinizma, depersonalizacije i neangažiranosti (ali to je onda već „burn-out”) ili sindroma izgaranja, odnosno sindroma emocionalne iscrpljenosti, gubitka značenja rada, osjećaj neučinkovitosti … Može se govoriti i o dinamici, odnosno prijelazu moralnog distresa u moralnu ozljedu pa u sindrom izgaranja.

Kako prevenirati moralnu ozljedu?

Nužne su sustavne i strukturne promjene. Ono što je iznimno značajno je promijeniti paradigmu i shvatiti da moralna ozljeda nije individualna slabost. Treba spriječiti navikavanje i otpornost na moralni distres koji, kumulirajući se, stvara moralnu ozljedu. U literature se navodi da je nedostatak kadra okolnost koja postaje važan izvor moralne ozljede. Svakako bi se usklađivanjem realne prakse s postojećim Planom i programom mjera zdravstvene zaštite 2020. - 2022. učinio korak i u prevenciji moralne ozljede jer ovaj plan mjera zdravstvene zaštite, uz ostalo, propisuje i vremensko - kadrovske normative u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u specijalističko-konzilijarnoj i stacionarnoj (bolničkoj) zdravstvenoj zaštiti te zdravstvenoj zaštiti koju provode Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i županijski zavodi za javno zdravstvo.

Oporavak od moralne ozljede

Provedeno je istraživanje o moralnoj ozljedi među liječnicima s pomoću ankete. Anketa je bila upućena svim članovima HLK-a. Odgovorilo je 3 148 liječnika, medijana dobi 44 godine (od 25 do 93), od toga 70 % žena.

Ponuđeni primjeri obuhvatili su odnose liječnika prema pacijentu, drugom liječniku, nadređenome i općem okruženju. Većina liječnika je na primjere reagirala na način koji bi se mogao shvatiti etičnim, odnosno, konkretnije, da su prepoznali događaj kao moralno inzultirajući. Osim prepoznavanja, bilo bi dobro kada bi postojala i primjerena reakcija, umjesto razvoja otpornosti i tolerancije (i vjerojatno kumuliranja moralnog distresa). Ipak, zabrinjavajući je i onaj manji postotak liječnika koji je na drukčiji način doživio ponuđene situacije. Nitko nije isti, niti sustav vrijednosti nije svima jednak. Zato i postoje zakoni i kodeksi, kako bi reducirali rizike pojedinačnih ponašanja za većinu na koju to ponašanje može utjecati.

Zaključno, potrebno je prepoznavati entitet moralne ozljede među liječnicima. Potrebno je izraditi strategiju prevencije moralne ozljede i oporavka od moralne ozljede, za to su nužne strukturne reforme. Moralna ozljeda počiva na savjesti.

Lada Zibar, Tomislav Franić, Tea Štimac, Dragutin Petković, Ivan Žokalj, Igor Filipčić i Vesna Tabak Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a