Tehnologija, koju su razvili istraživači sa Švicarskog saveznog instituta za tehnologiju u Lausanni (EPFL), omogućuje muškarcu da hoda tečno i da se kreće po terenu bez pada - nešto što prije tretmana nije mogao. Parkinsonova bolest uzrokuje nekontrolirane pokrete i poteškoće s koordinacijom koje se s vremenom pogoršavaju. Ne postoje terapije za rješavanje ozbiljnih problema s hodom koji se javljaju u kasnijoj fazi Parkinsonove bolesti.

Stimulacija leđne moždine uključuje kiruršku implantaciju neuroprotetskog uređaja koji isporučuje impulse električne energije određenim regijama leđne moždine u pokušaju aktiviranja disfunkcionalnih neuronskih krugova. Tehnika je korištena eksperimentalno kako bi se osobama paraliziranim zbog ozljede leđne moždine omogućilo da samostalno stoje, pa čak i hodaju na kratke udaljenosti.

Pokazalo se da ta metoda poboljšava hod osoba s Parkinsonovom bolešću. Švicarska je grupa implantirala neuroprotezu u donji dio leđa, preko lumbosakralne leđne moždine. Tamo stimulacija aktivira mrežu neurona koja se proteže između leđne moždine i mišića nogu. Tim je uspješno primijenio strategiju testiranu kod ljudi s paralizom uzrokovanom ozljedom leđne moždine i zaključio da se može prilagoditi Parkinsonovoj bolesti.

Kako bi personalizirali stimulaciju za pacijenta koji je sudjelovao u njihovom eksperimentu, istraživači su prikupili podatke o njegovim nedostacima i obrascima hodanja postavljanjem senzora na njegova stopala i noge. Zatim su konfigurirali stimulaciju da kompenzira bilo kakvu disfunkciju. Takva disfunkcija može uključivati ​​slabu ekstenziju koljena ili problem kontrakcije mišića na stražnjici.

Ali s obzirom na to da je testirana samo jedna osoba, ostaje nejasno hoće li pristup djelovati na druge ljude s tom bolešću. Znanstvenici planiraju proučiti svoj stimulacijski tretman na još šest osoba s Parkinsonovom bolešću sljedeće godine.