Europska komisija objavila je publikaciju o utjecaju post-COVID-19 na zdravstvene sustave.

Mišljenje Komisije se temelji na pregledu dostupnih dokaza o tome što je „dugotrajni COVID“ i njegovim vjerojatnim uzrocima i simptomima. Stručni odbor Komisije koji je radio na ovoj publikaciji je interdisciplinarna i neovisna skupina stručnjaka koju je osnovala Europska komisija za pružanje neobvezujućih neovisnih savjeta o pitanjima koja se odnose na učinkovite, dostupne i otporne zdravstvene sustave.

Post-COVID-19 kao stanje (koje se naziva i dugotrajnim COVID-om) predstavlja potencijalno značajan teret za zdravstvene sustave. Pogađa najmanje 10% pacijenata koji su bili bolesni od COVID-19. Nedostaju odgovarajući klinički putevi i tretmani za ovo stanje. Iako je dobro poznato da određene bolesti imaju dugoročnije posljedice (npr. gripa ili dječja paraliza), posljedice dugotrajnog COVID-a čine se raznolikijima i teže ih je definirati u usporedbi s drugim stanjima. Trenutna istraživanja pokazuju da je uključeno više mehanizama koji se međusobno ne isključuju, s različitim čimbenicima rizika. Nesigurnost u vezi s ovim stanjem naglašava potrebu za procjenom različitih aspekata zdravstvenih sustava, koji možda još nisu spremni za suočavanje s rastućim teretom dugog COVID-a, uključujući ulogu pacijenata kao sukreatora terapijskih intervencija, putova pacijenata i upućivanje unutar zdravstvenih sustava, istraživanja i ažuriranja praktičnih smjernica i procesa nadzora.

Naši zdravstveni sustavi trebaju jamčiti pravičan pristup zdravstvenoj skrbi i pružiti responzivnu, učinkovitu, socijalno i financijski osviještenu zaštitu bez stigme za pacijente koji pate od ovog stanja u svim njegovim oblicima.

U tu svrhu zdravstveni sustavi morat će se prilagoditi:

• Za zdravstvene stručnjake potrebno je osnažiti prevenciju i podršku za dugotrajni COVID, primjerice uz priznavanje dugotrajnog COVID-a kao profesionalne opasnosti.
• Za pacijente se moraju pojaviti šire strategije za prevenciju, dijagnozu, modele skrbi i rehabilitacijske usluge.

Javno nadziranje bolesti je ključno te uključuje četiri glavna elementa: prikupljanje podataka, obradu podataka, distribuciju informacija i provođenje aktivnosti potkrijepljenih podacima. Obzirom na višestruke aspekte dugotrajnog COVID-a, sustavi nadzora trebali bi se graditi na onome što već postoji. Ovakvo javnozdravstveno praćenje trebalo bi biti široko i trebalo bi omogućiti praćenje evolucije dugih slučajeva COVID-a tijekom vremena kako bi se razumio njihov razvoj.

Zdravstveni sustavi trebaju ugraditi istraživanje dugotrajnog COVID-a na svim razinama skrbi. Dugotrajni COVID treba prepoznati kao jedno od mnogih složenih kroničnih stanja koje će kod mnogih pacijenata koegzistirati s drugima, zahtijevajući modele skrbi koji su koordinirani u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s mehanizmima koji osiguravaju brzo upućivanje specijalističkim timovima, te uz izbjegavanje čekanja pacijenata u “dugim silosima za COVID”. Time se naglašava važnost usvajanja načela skrbi usmjerene na osobu.

Budući da je infekcija COVID-19 uzrok dugotrajnog COVID-a, mjere za borbu protiv infekcije i posljedica infekcije, uključujući cijepljenje i smanjenje prijenosa, moraju ostati prioritet.