U bolesnika liječenih u jedinicama intenzivnog liječenja moguć je razvoj miopatije (engl. Critical illness myopathy; CIM) i polineuropatije (engl. Critical illness polyneuropathy; CIP) povezanih s kritičnom bolešću. Rizikofaktori za CIM i CIP uključuju produljenu imobilnost, sepsu, sindrom sistemnog upalnog odgovora (SIRS) i multiorgansko zatenje (MOF), koji mogu komplicirati tešku infekciju COVID-19.

Cilj: Cilj ovoga rada je prikazati bolesnika s teškim oblikom infekcije COVID-19 koji je razvio miopatiju i polineuropatiju kritične bolesti, uz tešku funkcijsku onesposobljenost te proces rehabilitacije, uz pregled literature.

Prikaz slučaja: Bolesnik u dobi od 58 godina razvija teški oblik infekcije COVID-19 uz razvoj akutne respiratorne insuficijencije zbog obostrane COVID pneumonije. Zbog pogoršanja kliničke slike mehanički je ventiliran, razvija septički šok te se liječi polifarmakološkom terapijom uz suportivno liječenje i doziranu rehabilitaciju. Nakon poboljšanja kliničkog statusa, bolesnik postaje vitalno i hemodinamski stabilan, na suplementaciji kisikom od 4L/min. Zbog razvoja miopatije i polineuropatije kritične bolesti (engl. Critical-Illness Related Myopathy and Neuropathy; CRYMNE) s posljedičnom generaliziranom teškom mišićnom slabosti uz tešku onesposobljenost, započinje post-COVID multidisciplinarnu rehabilitaciju po individualnom rehabilitacijskom programu (IRP). IRP se sastoji od respiratorne i neuromišićne rehabilitacije te rehabilitacije funkcije za osposobljavanje u aktivnostima svakodnevnog života. Nakon provedenog IRP-a bolesnik je bez zaduhe i zamora pri opterećenju. Saturacija kisikom je postojana te nema razloga za daljnjom oksigenoterapijom. Napredak u rehabilitacijskim ishodima prati se funkcijskim alatima te se registrira smanjenje bolova u zglobovima, jačanje mišićne snage velikih skupina mišića, povećanje snage stiska obiju šaka te smanjenje općeg umora. Bolesnik hoda samostalno pomoću hodalice i peronealne ortoze radi zaostale pareze obaju peroneusa, a mjere funkcijske neovisnosti također su poboljšane, što pridonosi boljoj kvaliteti života.

Zaključak: Miopatija i polineuropatija kritične bolesti posljedice su složenih patofizioloških mehanizama uslijed dugotrajne vitalno ugrožavajuće bolesti uz razvoj teške onesposobljenosti i gubitka funkcije. Individualni rehabilitacijski program provodi se kontinuirano, prilagođen je težini kliničke slike, a provodi ga multidisciplinarni tim.

Adelmo Šegota, Katarina Šarić, Matea Bagatin, Dunja Mršić, Mario Stahović, Nino Zahirović