Studija švedskih autora Ralph Brattsand i Olof Selroos pokušava naći odgovor na pitanje mogu li drugačiji kinetički mehanizam objasniti visoku učinkovitost/sigurnost inhalacijskog budezonida?
Studija švedskih autora je pregledni rad u kome su autori usporedili fizikalno-kemijska, farmakološka i klinička svojstva budezonida (BUD-a), flutikazon propionata (FP) i flutikazonfuroata (FF), s fokusom na njihove kombinacije s dugodjelujućim β2-agonistima (LABA), a u skladu s trenutačnim GINA (engl. Global Initiative for Asthma) i GOLD (engl. The Global Initiative for Chronic Obstructive Lung Disease) smjernicama. Komentiraju i kombinaciju beklometazon dipropionata (BDP)/formoterola (FORM).
Autori su pokušali odgovoriti na pitanje koji je drugi kinetički mehanizam koji može objasniti visoku učinkovitost/sigurnost inhalacijskog budezonida bez obzira na neke njegove inferiorne karakteristike u odnosu na FP i FF?
Odgovarajući ICS profil zahtijeva visoki afinitet za glukokortikoidni receptor (GR), veliku lipofilnost kako bi se odgodilo njegovo intraluminalno otapanje i unos u tkiva dišnih putova. Svi trenutno dostupni ICS su učinkoviti i sigurni pri niskim dozama, a razlikuju se po drugim svojstvima (uređaj za inhalaciju, veličina čestica, učestalost doziranja, kombinacije lijekova) i farmakološkim profilima.
BUD je najmanje potentan spoj uspoređujući ga s FP i FF. Njegova manja lipofilnost dovodi do 100 puta veće topljivost u vodi u usporedbi s FP-om. Nakon dolaska u cirkulaciju, manja lipofilnost BUD-a dovodi do manjeg volumena distribucije, a ima i kraći poluživot u plazmi (2,8 h), u usporedbi s 14 h za FP i 17–24 za FF. BUD ima najveći sistemski klirens.
FP je lipofilniji ICS i ima znatno veći afinitet za GR u odnosu na BUD, pa se dolazi do zaključka da BUD svoj profil učinkovitosti i sigurnosti postiže drugim načinima osim direktnog učinka u dišnim putovima.
Utjecaj lipofilnosti ICS-a na sustavnu protuupalnu učinkovitost
Dobro je poznato da astma uključuje i sustavnu upalnu komponentu. Zbog niže lipofilnosti BUD-a dolazi do njegovog mnogo bržeg sistemskog unosa nego za lipofilnije spojeve (FP i FF). Klinički nalazi potvrđuju da ovaj kinetički profil također posreduje u sustavnom protuupalnom djelovanju.
Nakon jedne inhalacije 400 μg BUD-a, dolazi do snažne inhibicije proliferacije limfocita i proizvodnje citokina. Ovo djelovanje BUD-a snažno potencira i koterapija s FORM.
BUD može smanjiti i broj eozinofila u krvi odraslih osoba s astmom u dozi od 200 μg/dan, s jačim smanjenjem pri većim dozama. FP 200 μg/dan za djecu s astmom ili 500 μg/dan kod odraslih nije smanjio broj eozinofila u krvi dok više doze jesu. Izravna istraživanja o odnosu doza FF-a za smanjenje povišenih eozinofila u krvi nedostaju.
Lipofilnost ICS-a je više usmjerena na primjenu "jednom dnevno”, nego na njihove sposobnosti za veću učinkovitost ili bolju sigurnost, iako dva potonja parametra su medicinski mnogo važniji ciljevi.
Zaključno autori smatraju da BUD postiže svoju učinkovitost kombinacijom aktivnosti u dišnim putovima i sustavnom aktivnošću. Aktivnost u dišnim putevima dominira. Sustavnoj aktivnosti doprinose pikovi budezonida u plazmi, koji su dovoljno visoki za podršku protuupalnom djelovanju na razini krvi i koštane srži, ali ne dovoljno dugo da izazovu sistemski štetne učinake. Ovakvo djelovanje može postići samo ICS s kratkim poluživotom u plazmi. Djelovanje jače lipofilnih ICS-a (FP, FF) postiže se uglavnom aktivnošću u dišnim putevima. Postoje dokazi koji podupiru hipotezu autora da alternativni kinetički način djelovanja BUD-a omogućava visok omjer učinkovitosti i sigurnosti u astmi. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdilo prednosti i mane ovog alternativnog načina djelovanja.