Najčešći simptom plućne embolije je zaduha. Osobe mogu imati napad panike zbog tahipneje, zabrinutosti i nemira, a u prsima može biti prisutna oštra bol, osobito ako osoba duboko diše (pleuritička bol). Glavobolja, nesvjestica i grčevi nastaju zbog smanjene sposobnosti srca da dopremi dovoljnu količinu oksigenirane krvi u mozak i druge organe. Također, može doći do nepravilnog rada srca te pojave cijanoze. Simptomi plućne embolije nastupaju naglo, dok se simptomi plućnog infarkta razvijaju kroz nekoliko sati. Povišena temperatura, oštra bol u prsima pri disanju, kašalj te sukrvavi iskašljaj simptomi su plućnog infarkta. Na angiografiji se plućna embolija vidi kao začepljenje arterije. Liječenje plućne embolije provodi se primjenom antikoagulantne i/ili fibrinolitičke terapije, davanjem kisika, analgeticima i sedativima. Smrtnost ovisi o veličini embolusa, veličini i broju začepljenih plućnih arterija i prethodnom kardiopulmonalnom statusu bolesnika. 

Prikaz slučaja:

Bolesnica u dobi od 52 godine hospitalizirana je na Zavodu za intenzivnu kardiološku skrb radi masivne plućne embolije potvrđene CT angiografijom plućnih arterija. Prije hospitalizacije, u nekoliko je navrata kod kuće osjetila zaduhu praćenu nelagodom u prsima, koje su spontano prestale. Kasnije bi popustile nakon uzimanja terapije za astmu od koje boluje unazad 2-3 godine. S obzirom na pogoršanje zaduhe, bolesnica je odlučila pozvati hitnu medicinsku pomoć koja je pri dolasku izmjerila saturaciju kisikom 70%, puls 105/min, a sistolički tlak 200 mmHg. Obiteljska anamneza bolesnice pozitivna je na kardiovaskularne bolesti. Po prijemu na Zavod za intenzivnu kardiološku skrb, bolesnica je i dalje bila blaže dispnoična, saturacije 91%, na terapiji kisikom 2L na nazalni kateter, vrijednosti arterijskog tlaka 160/110mmHg, vrijednostima frekvencije srca od 107/ min. i zahtijevala je povišeni položaj. S obzirom na akutnu plućnu emboliju visokog rizika kod bolesnice je primijenjena fibrinolitička terapija alteplazom, koja je uredno protekla. Tijekom hospitalizacije bolesnica je bila na kontinuiranom monitoringu: mjerili su se i bilježili vitalni parametri, pratili su se laboratorijski nalazi, terapija se primjenjivala prema odredbi liječnika te se provodila zdravstvena njega.

Mateja Kovačević, Nina Krpan, Katarina Vađić, Renata Čosić, Mihaela Ipša, Božica Leško, Tomislav Kučina.