Plućna embolija nastaje kada krvni ugrušak iznenada zatvori protok krvi kroz plućnu arteriju ili njezine grane. Rano je prepoznavanje ključno jer okluzija velike plućne arterije može uzrokovati hemodinamsku nestabilnost, što bez pravovremenog liječenja može dovesti do smrtnog ishoda.

Cilj je ovih smjernica standardizirani pristup bolesniku u hitnoj medicinskoj službi, što će omogućiti brzo i točno postavljanje dijagnoze i pravovremeno liječenje u bolničkim ili kućnim uvjetima.

U dijagnostičkom smislu, najprije je važno procjeniti postoji li hemodinamska nestabilnost, odnosno radi li se o plućnoj emboliji visokog rizika, gdje je važno što ranije započeti s reperfuzijskom terapijom. Ako ne postoji hemodinamska nestabilnost, radi se o plućnoj emboliji srednjeg ili niskog rizika. U bolesnika sa znacima šoka najvažniji dijagnostički postupci jesu ultrazvuk uz krevet bolesnika ili kompjutorizirana tomografska plućna angiografija. Osnovu liječenja čine hemodinamska i respiracijska potpora, početno antikoagulantno ili reperfuzijsko liječenje (sustavna fibrinolitička terapija ili mehanička/kirurška embolektomija) ovisno o težini kliničke slike plućne embolije.

Damir Rošić, Fran Kinkela, Ivan Radaković, Ivica Premužić Meštrović, Davorka Lulić, Adis Keranović