Bipolarni poremećaj raspoloženja (bipolarni afektivni poremećaj, BAP) je duševni poremećaj koji pripada u skupinu bolesti koje nazivamo poremećajima raspoloženja kod kojega se ciklički izmjenjuju faze sniženog (depresivnog) i povišenog (maničnog ili hipomaničnog)  raspoloženja koje utječe i na druge psihičke funkcije i odražava se na svakodnevno funkcioniranje oboljelih.

Bipolarni afektivni poremećaj i druge bolesti

Komorbiditet je pojava dviju ili više bolesti kod istog bolesnika. Može se reći i da komorbiditetima nazivamo bolesti ili stanja koja postoje zajedno s osnovnom bolešću.

Važno ih je prepoznati jer imaju utjecaj na postavljanje dijagnoze, izbor lijekova, prognozu i ishod bolesti. Procjenjuje se da se u 2/3 bolesnika s dijagnozom BAP-a javlja bar još jedan psihički poremećaj.

Komorbiditeti mogu biti ostali psihijatrijski poremećaji i/ili tjelesne bolesti. Prema postojećim podacima medicinskih istraživanja pobrojani su najučestaliji. Ne javljaju se svi istovremeno, a učestalost se odnosi na ukupan životni tijek u bolesnika.

Psihijatrijski komorbiditet

Bolesti ovisnosti, alkoholizam i ovisnost o drogama, javljaju se u više od polovice oboljelih. Radi se o dijagnozi zlouporabe ili adikciji o alkoholu odnosno psihoaktivnim tvarima/ ilegalnim drogama. Kao i u drugih psihičkih poremećaja često je riječ o „samomedikaciji“ odnosno pokušaju bolesnika da ublaži neke simptome bolesti i tako si pomogne. Nikako se ne smiju zanemariti prilikom psihijatrijskoga liječenja te je obavezno liječiti oba poremećaja.

Anksiozni poremećaji obuhvaćaju više dijagnostičkih kategorija kao što su generalizirani anksiozni poremećaj, panični napadaji, fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj. Smatra se da je njihova životna prevalencija više od 50% kod bolesnika s BAP-om. Moguće je da prethode pojavi bipolarnoga poremećaja odnosno interferiraju sa simptomatologijom osobito kad se radi o miješanoj slici BAP-a.

ADHD, tj. poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) je dijagnoza koja se postavlja u dječjoj, odnosno adolescentnoj populaciji, te kod nekih ljudi ostaje i u odrasloj dobi. Značajno povećava rizik za kasnije psihijatrijsko oboljenje, a kod osoba s BAP-om može biti prisutno u 9 do 35% slučajeva (podaci se u literaturi razlikuju). Slični simptomi mogu zbunjivati i otežati dijagnosticiranje. Ukoliko osoba s dijagnozom BAP-a u fazi stabilnoga osnovnog raspoloženja ima problema s koncentracijom, rastresena je ili neorganizirana, nepromišljena, impulzivna, treba razmotriti i ovu dijagnozu.

Poremećaj ličnosti karakteriziran je trajnim i neprihvatljivim obrascima ponašanja koja znatno odstupaju od načina na koji prosječni pojedinac u nekoj kulturi shvaća, misli i osjeća te osobito kako uspostavlja odnos s drugima. Obično to postaje primjetno u ranoj odrasloj dobi, često donosi probleme društvenoga funkcioniranja, teško je dostupno korekciji.

Postpartalna depresija je, prema nekim studijama, u gotovo 50% slučajeva vezana uz bipolarni afektivni poremećaj, odnosno prva epizoda BAP-a može tako početi.

 

Tjelesni komorbiditet

Metabolički sindrom je izraz koji obuhvaća skup poremećaja i smatra se da postoji kada su prisutna barem tri od ovih pet elemenata:

• povećani krvni tlak (iznad 130/80)intolerancija glukoze (natašte vrijednost GUK-a veća od 6,1 mmol/l)
• pretilost, debljina trbušnoga tipa (opseg struka > 102 cm ili > 94 cm kod muškaraca podložnih inzulinskoj neosjetljivosti)
• povišene vrijednosti masnoća - trigliceridi više od 1,7 mmol/L
• poremećen omjer masnoća u krvi, snižene vrijednosti dobrog kolesterola, serumski HDL kolesterol do 1,04mmol/L

Osobe s BAP-om imaju dva puta veću vjerojatnost da razviju bolest srca i hipertenziju te pet puta veću da obole od šećerne bolesti u odnosu na zdravu populaciju. To povećava i vjerojatnost od moždanog i srčanog udara. Potrebno je redovno pratiti tjelesnu težinu i kontrolirati krvni tlak i laboratorijske vrijednosti kao i usvojiti zdravije životne navike odnosno prilagoditi prehranu, više se kretati i vježbati.

Bolesti štitnjače se dijagnosticiraju pet puta češće u bolesnika s BAP-om. Povećana ili smanjena količina hormona štitnjače može utjecati na naše psihičke funkcije. Kod hipertireoze (povećan nivo hormona) javlja se razdražljivost, napetost i nemir, osjećaj drhtanja, emocionalna labilnost, preosjetljivost na buku, nesanica, poremećaj pažnje sve do smetenog ili sumanutog stanja. Od tjelesnih se simptoma može javiti pojačano znojenje, osobito dlanova, epizode ubrzanog lupanja srca, tremor, ubrzan rad probave, gubitak na težini, izbuljene oči, osjećaj gušenja odnosno pritiska u vratu. Smanjen rad štitnjače se može očitovati usporenjem svih mentalnih procesa, javlja se pospanost, bezvoljnost, dekoncentracija, kroničan umor. Usporen je rad srca pa se javlja oticanje nogu ili lica, smanjeno znojenje, suha i ispucala koža, promuklost.

Migrenozne glavobolje predstavljaju specifične vrlo bolne glavobolje koje najčešće zahvaćaju jednu polovicu glave i ponavljaju se periodično. Može im prethoditi neki predznak, tzv. aura u obliku primjerice ispada vidnoga polja, bljeskanja ili poremećaja motorike i osjeta. Prati ih mučnina, povraćanje, smetnje vida. Od njih pati oko 10 posto stanovništva, više žene nego muškarci. No, migrenozne glavobolje se javljaju gotovo duplo češće kod bolesnika s BAP-om i veže se više uz depresivne manifestacije BAP-a.

Osteoartritis je upalna bolest zglobova i tri puta je učestalija u osoba s BAP-om. Radi se o degenerativnom procesu u kojem se uništava se hrskavica. Bolnost, oticanje, ograničenje pokreta, kočenje su simptomi koji se javljaju. Prekomjerna tjelesna težina pogoršava stanje. Osim lijekova protiv bolova preporučuje se fizikalna terapija. Bolest je degenerativna i kronična.

 Reumatoidni artritis je upalno zbivanje koje nastaje u zglobovima radi poremećenoga imunološkog odgovora. Češće se javlja kod osoba s psihičkim poremećajima, a kod BAP-a je dva puta učestalija nego kod opće populacije. Liječenjem se može usporiti propadanje tkiva, koriste se antireumatici i kortikosteroidi što može imati upliva na psihičko stanje oboljelih od BAP-a. Potrebno je provoditi fizikalnu rehabilitaciju, regulirati prehranu odnosno reducirati tjelesnu težinu.

Astma se dijagnosticira dvostruko učestalije kod oboljelih od BAP-a. Radi se o kroničnoj upalnoj bolesti dišnih putova i veže se uz prejaki imunološki odgovor. U napadaju astme dolazi do suženja dišnih putova radi grčenja mišića i disanje je vrlo otežano. Neki lijekovi protiv astme mogu imati utjecaj na simptome bipolarnog afektivnog poremećaja. Nadalje, prema literaturi, bolesnici s dijagnozom BAP-a češće razviju ulkusnu bolest, bolesti bubrega, epilepsiju, bolesti jetre, maligna oboljenja, Parkinsonovu bolest. Na genetsku predispoziciju ne možemo utjecati. Izbor zdravih životnih navika u prehrani, higijena spavanja, redovito kretanje i vježbanje neophodno je u borbi protiv bolesti i tjelesnih i psihičkih.