Sarah H. Sperry sa Sveučilišta Michigan u Ann Arboru i suradnici okarakterizirali su longitudinalne obrasce konzumacije alkohola u bipolarnom poremećaju i ispitali vremensku povezanost između uporabe alkohola, raspoloženja, anksioznosti i funkcioniranja tijekom vremena. Analiza je uključivala podatke 584 sudionika Prechterove longitudinalne studije bipolarnog poremećaja. Sudionici su imali dijagnozu bipolarnog poremećaja tipa I (76,2 posto) ili tipa II (23,8 posto).

Tijekom prosječnog praćenja od devet godina, istraživači su otkrili da je problematičnija konzumacija alkohola povezana s pogoršanjem simptoma depresije i manije ili hipomanije, kao i lošijim funkcioniranjem na radnom mjestu tijekom sljedećih šest mjeseci. Pojačani depresivni i manični ili hipomanični simptomi nisu bili povezani s kasnijim povećanim pijenjem alkohola. Povezanosti su bile izraženije kod bipolarnog poremećaja tipa II, u usporedbi s poremećajem tipa I. Tijekom vremena, uporaba alkohola nije bila povezana s anksioznošću.

Rezultati ove studije sugeriraju da postoji povezanost uporabe alkohola s raspoloženjem i radnim funkcioniranjem, ističući važnost dimenzionalne i longitudinalne procjene i upravljanja konzumacije alkohola, što bi trebalo biti integrirano u istraživanje i standardno liječenje bipolarnog poremećaja.