Česte su u mladih, zdravih žena koje nema abnormalnosti mokraćnog sustava te se procjenjuje da se u otprilike četvrtine (27%) bolesnica s uroinfektom javlja barem jedan recidiv unutar šest mjeseci.

Kod rekurentnih uroinfekcija antimikrobna je profilaksa vrlo učinkovita i već etablirana u smjernicama za liječenje uroinfekcija. S obzirom na mogućnost razvoja rezistencije uropatogena na antibiotike koji se koriste u profilaksi rekurentnih uroinfekcija te moguće nuspojave tih lijekova, a uzimajući u obzir i nesklonost nekih žena dugotrajnom uzimanju antibiotika, istražuju se i druge mogućnosti prevencije rekurentnih uroinfekcija.

Ispitivana je efikasnost brojnih preparata. Za brusnicu je dokazano da inhibira adherenciju E. coli na uroepetitel zahvaljujući djelovanju proantocijanidina i fruktoze. Kako je kod žena s recidivnim uroinfekcijama zamijećena promjena u vaginalnoj flori, u prevenciji se koriste i laktobacili, no bez značajnijeg kliničkog učinka. Dostupan je i oralni imunostimulans koji se sastoji od inaktiviranog ekstrakta 18 serotipova uropatogene E. coli s povoljnim učinkom. Manja je učinkovitost vaginalnog cjepiva koje se sastoji od 10 inaktiviranih uropatogenih bakterija (6 serotipova E. coli, te po jedan soj P. vulgaris, Kl. pneumoniae, M. morganii i E. faecalis). Novija istraživanja pokazuju dobru učinkovitost intravezikalne primjene hijaluronske kiseline koja obnavlja sloj glikozaminoglikana koji štiti uroepitel i tako ima ključnu ulogu u prevenciji bakterijske adherencije na stjenku mokraćnog mjehura i stoga u prevenciji uroinfekcija. Vaginalna primjena estrogena u postmenopauzalnih žena smanjuje učestalost uroinfekcija jer smanjuju vaginalnu atrofiju i posljedičnu sklonost tako promijenjenog epitela kolonizaciji s uropatogenom E. coli te tako omogućavaju normalizaciju vaginalne flore. Ispitivani su i drugi preparati i postupci kao D-manoza, instilacija apatogenih bakterija, akupunktura, kurkumin, ekstrakt hrena, tradicionalni kineski lijekovi kao i brojni drugi. Iako su do sad provedena brojna istraživanja, potrebna su i nova prije nego će neki od navedenih preparata dobiti snagu preporuke za prevenciju recidivnih uroinfekcija. No, dobrim odabirom bolesnica, pojedini od navedenih preparata mogu imati povoljan učinak na smanjenje broja epizoda rekurentnih uroinfekcija u žena.

Tomislava Skuhala

Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb