Iako rijetko imaju ozbiljne posljedice, mogu uzrokovati pijelonefritis i bakterijemiju.

Učestalost IMS-a je veća u žena nego u muškaraca, najvjerojatnije zbog anatomski kratke uretre te blizine velikog bakterijskog rezervoara oko predvorja rodnice i raste s dobi.

Najčešći uzročnik akutnog nekompliciranog cistitisa i pijelonefritisa je E.coli(70–95%).

Klinička slika se razlikuje ovisno o vrsti IMS-a. Osnovni simptom nekomplicirane IMS je učestalo mokrenje, prisutno u 94% bolesnica. Također se mogu pojaviti simptomi poput dizurije, urgencije, noćnog mokrenja, hematurije, suprapubične boli i bolova u donjem dijelu leđa. Inkontinencija mokraće može biti simptom IMS-a. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i laboratorijskih pretraga. Kao prvi izbor u liječenju akutnih nekompliciranih infekcija donjeg urotrakta u žena primjenjuje se fosfomicin ili nitrofurantoin.

Ženama u postmenopauzi, potreban je detaljan ginekološki pregled zbog veće učestalosti uroginekoloških poremećaja, poput defekata dna zdjelice ili urogenitalne atrofije.

Neefikasno pražnjenje mokraćnog mjehura je rizični čimbenik za razvoj IMS-a.

Najvažnija stanja kod kojih nastaje zastoj mokraće su defekti dna zdjelice (cistokela, prolaps

uterusa), neurogeni mjehur i uretralni divertikul.

Manjak estrogena u poslijemenopauzi je značajan čimbenik nastanka strukturnih i funkcionalnih promjena u svim anatomskim slojevima rodnice, uretre i mokraćnog mjehura što se klinički očituje nizom simptoma kao što su vaginalna suhoća, pečenje, dispareunija, učestalo dnevno i noćno mokrenje, recidivirajuće uroinfekcije, urgencija, urgentna i statička inkontinencija mokraće.

Primjena lokalnih estrogenskih pripravaka uzrokuje poboljšanje uretralne sluzničke potpore, revitalizacijom uroepitela.

Nedostatak estrogena u žena u poslijemenopauzi uzrokuje značajne promjene u fiziološkoj flori rodnice, uključujući gubitak laktobacila i češću kolonizaciju s E.coli, što uzrokuje povećanu učestalost IMS-a u poslijemenopauzi.

Lokalni pripravci estrogena smanjili su broj infekcija u žena u poslijemenopauzi s rekurentnim IMS-om stoga imaju važnu ulogu u liječenju IMS-a.

Ivana Maurac, Franjo Grgić

Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb