Suvremena dijagnostika uretritisa
03.08.2017.
Upala uretre ili uretritis može biti infektivne, ali i neinfektivne etiologije, te biti izazvan mehaničkim, kemijskim i drugim čimbenicima. Simptomi variraju, od purulentnog ili mukopurulentnog iscjetka, dizurije, pa do svrbeža u području uretre. Asimptomatske infekcije su moguće.
Dijagnoza upale uretre potvrđuje se detekcijom signifikantnog broja polimorfonukleara (PMN) mikroskopiranjem preparata obojenog metilenskim modrilom ili po Gramu. Različiti uzročnici izazivaju uretritis, a uvijek treba misliti i na mogućnost koinfekcije. Prisutnost Gram-negativnih diplokoka u preparatu obriska uretre dovoljan je dokaz gonokokne infekcije uretre, jer je i osjetljivost i specifičnost kod ove metode vrlo visoka i kreće se oko 98%. Negonokokni uretritis (NGU), utvrđen na temelju mikroskopije i detekcije PMN bez prisustva Gram-negativnih diplokoka, je u 15-40% slučajeva klamidijalne etiologije, s tim da je Chlamydia trachomatis znatno češća u mladih nego u starijih muškaraca, pa udio klamidijalnog NGU varira ovisno o dobi ispitanika. Mycoplasma genitalium je danas također priznat i važan uzročnik, otkriva se u oko 15-25% NGU, gdje je također vidljiv signifikantan broj PMN u obrisku uretre ili sedimentu prvog mlaza urina, a bakterije u preparatu nisu vidljive. Od ostalih uzročnika treba misliti na Trichomonas vaginalis, HSV, i adenoviruse, dok se M. hominis i Ureaplasma sp. drže mogućim uzročnicima. Infekcija s enterobakterijama rijedak je uzrok NGU i može biti povezana s insertivnim analnim spolnim odnosom.
Za potrebe mikrobiološke dijagnostike potrebno je uzeti više obrisaka uretre, a za uzgoj ovih na vanjske utjecaje vrlo osjetljivih uzročnika potrebna je upotreba adekvatnih transportnih podloga, te dugotrajna i često zahtjevna kultivacija uz upotrebu specijalnih hranilišta, ili čak staničnih kultura. Osjetljivost kultivacijskih metoda kreće se od 50-85%. Veliki napredak u dijagnostici postignut je uvođenjem molekularnih metoda kojima se uzročnici uretritisa mogu brzo i pouzdano detektirati u uzorcima prvog mlaza urina ili obriscima uretre pomoću konvencionalne lančane reakcije polimerazom (PCR) ili real-time PCR-om, metodama visoke specifičnosti ali i osjetljivosti. Mogućnost upotrebe urina kao adekvatnog uzorka znatno olakšava i pojednostavljuje uzorkovanje, a simultana detekcija svih potencijalnih uzročnika uretritisa upotrebom multiplex PCR-a znatno je unaprijedila mikrobiološku dijagnostiku uretritisa i skratila vrijeme izdavanja nalaza.
Određivanje etiologije, odnosno mikrobiološka dijagnostika uretritisa, izuzetno su važni jer utječu na odabir antimikrobne terapije, prevenciju nastupa komplikacija infekcije i relapsa, kao i na sprječavanje prijenosa uzročnika na druge osobe.
Vladimira Tičić (1), Jasmina Vraneš (1,2)
1 Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb;
2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu