Na godišnjoj razini, rak povezan s infekcijom HPV čini gotovo 9% svih novodijagnosticiranih slučajeva raka u žena diljem svijeta te oko 14% u žena u slabo razvijenim regijama.

Rak vrata maternice je četvrti najčešći zloćudni tumor ženske populacije u svijetu s 528 000 novooboljelih i četvrti po smrtnosti s 266 000 umrlih žena godišnje. U trećini država u svijetu rak vrata maternice najčešća je maligna bolest u ženskoj populaciji, odnosno u 90% država jedna od tri najčešće maligne bolesti u žena mlađih od 45 godina. U Europi je 2012. godine od ove bolesti oboljelo 58 300 i umrlo 24 400 žena.

Rak vrata maternice je maligna bolest koja ima obilježja spolno prenosive bolesti. Veliki broj epidemioloških i drugih studija potvrdio je trajnu infekciju HPV uzročnim čimbenikom raka vrata maternice i u visokom udjelu raka stidnice, rodnice, anusa, glave i vrata.

Karcinom vrata maternice ima dobro definiranu dugotrajnu premalignu fazu kada je bolest lako otkriti uzimanjem citološkog testa po Papanicolaou (PAPA). Uvođenje organiziranog programa citološkog probira dovelo je do smanjenja broja oboljelih. Nažalost, citološkim probirom nije moguća prihvatljiva kontrola incidencije ove bolesti. Visoki udio lažno negativnih nalaza i nemogućnost izdvajanja žena koje imaju lake citološke abnormalnosti uz visoki rizik nastanka cervikalnog karcinoma samo su neki od nedostataka citološkog testiranja. Uvođenjem molekularnog testa (HPV detekcije) u program sekundarne prevencije značajno je poboljšana osjetljivost i prediktivna vrijednost probira karcinoma vrata maternice. Pitanje odabira primarnog i refleksnog probirnog testa ostaje otvoreno.

Koncem 2012. godine započeo je Nacionalni program organiziranog probira raka vrata maternice u Hrvatskoj. Ukupni obuhvat ciljane populacije oportunističkim i organiziranim probirom bio je oko 65%. Broj novooboljelih 2014. godine bio je 307, što je najniža stopa od kada se bilježi incidencija raka vrata maternice u Hrvatskoj.

Posljednje desetljeće pratimo uvođenje programa cijepljenja protiv HPV-a. Cjepivo protiv HPV-a registrirano je u 129 zemalja, odnosno u preko 60 zemalja cijepljenje je dio nacionalnog programa imunizacije. Optimalna životna dob za program cijepljenja protiv HPV-a je 10 do 12 godina uz preporuku cijepljenja oba spola. U zemljama u kojima je visoka procijepljenost, poput Australije, registrira se 77% smanjenje prevalencije zaraze odgovarajućim genotipovima i 92% redukcija incidencije genitalnih bradavica. Nadalje, samo 3 godine po implementaciji školskog programa cijepljenja u Australiji, incidencija težih citoloških abnormalnosti u djevojaka mlađih od 20 godina je smanjena sa 0,85% prije početka programa cijepljenja na 0,22% u 2009. godini (p=0,003). Poznato je da je Australija prva uvela 2013. godine u školski imunizacijski program i cijepljenje za dječake.

Nacionalne i kohortne studije potvrđuju visoku učinkovitost cjepiva u prevenciji infekcije HPV genotipovima sadržanim u cjepivu, smanjenje stope genitalnih bradavica, cevikalnih abnormalnosti visokog stupnja i histološki potvrđenih premalignih neoplazija te smanjenje dijagnostičkih i terapijskh postupaka vezanih uz HPV-zavisne bolesti.

Pregledi podataka povezanih sa širokom uporabom cjepiva protiv HPV-a Globalnog savjetodavnog odbora za sigurnost cjepiva Svjetske zdravstvene organizacije i Povjerenstva za procjenu rizika u području farmakovigilancije Europske agencije za lijekove potvđujuju da je sigurnosni profil cjepiva protiv HPV-a sličan podacima iz ispitivanja provedenih prije dobivanja odobrenja. Nije utvrđen nijedan sigurnosni problem koji bi izmijenio bilo koju od trenutnih preporuka za primjenu HPV cjepiva.

U Hrvatskoj je od prosinca 2015. cijepljenje protiv HPV-a uključeno u Program imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom.

Joško Zekan

Zavod za ginekološku onkologiju

Klinika za ženske bolesti i porođaje KBC Zagreb