Treba na početku napomenuti da za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija. Stoga se liječenje najčešće osniva na uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak «aktivne» HPV-genitalne infekcije. Takvim se liječenjem želi spriječiti progresija bolesti kod samog bolesnika, kao i mogućnost zaraze drugih osoba. Liječenje HPV genitalnih infekcija najčešće je dugotrajan i višekratan postupak i rezultati su ponekad vrlo skromni. Recidivi su česti i apsolutna terapija izbora još uvijek ne postoji.

Što se tiče liječenja koje bolesnik provodi sam, sukladno preporuci liječnika (dakle, ne mora zbog toga dolaziti u zdravstvenu ustanovu radi liječenja), najčešće se preporučuje primjena podofilotoksina (0,15%-tna krema  ili  0,5%-tna otopina), odnosno imunomodulatorna terapija primjenom imikvimoda i/ili sinekatehina. Podofilotoskin je, de facto, »standardizirana i stabilizirana« supstancija srodna podofilinu (potonji se primijenjuje ad manum medici). No, nešto »elegantniji« napredak u frustrirajućem svijetu liječenja HPV-genitalnih infekcija danas predstavljaju imunomodulatorni, u određenom smislu i protuupalni lokalni pripravci imikvimod i sinekatehin (polifenon-E, ekstrakt zelenog čaja). Imikvimod se u obliku 5%-tne kreme nanosi svaku 2. večer i ujutro ispere, a duljinu liječenja treba prilagoditi broju i izraženosti promjena (liječenje prosječno traje 16 tjedana), kao i određenim nuspojavama koje se, uobičajeno događaju (i gotovo da bismo trebali reći: moraju dogoditi) kod svih oblika liječenja kondiloma. Najčešće se radi o relativno blagoj iritativnoj reakciji kože/sluznice na mjestu liječenja, no, ponekad se mogu pojaviti i simptomi nalik gripi (»flu like syndrome«). Sinekatehin se (10%-tna koncentracija u Europi, 15%-tna u USA) nanosi 3 puta dnevno, no i tom se prigodom mogu pojaviti blage nuspojave u smislu iritativnog dermatitisa. Oba se prethodno navedena pripravka primijenjuju diljem svijeta kao opće prihvaćeni oblik liječenja »kod kuće« i njihova je učinkovitost neupitna, no, točna brzina i postotak učinkovitosti, kao i utjecaj na stupanj recidiva kondiloma još uvijek ostaje predmetom detaljnijih i obuhvatnijih istraživanja. Čini se da će opcija kombinirane terapije primjenom neke od ablativnih metoda i imunomodulatorne terapije biti danas (i sutra) terapijom izbora za HPV-genitalne infekcija. Općenito, izbor liječenja ovisi o općem stanju i dobi bolesnika, o obliku, veličini i lokalizaciji promjena, kao i o iskustvu terapeuta. Također, ne treba zanemariti sklonost bolesnika određenom obliku liječenja, kao niti ekonomski aspekt, što, ipak, ne bi trebalo biti primarno.

Mihael Skerlev, Suzana Ljubojević Hadžavdić

Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu