Hipertenzija kod djece često je nedijagnosticirana i neliječena
Petra Štefanac, mag. pharm.
09.12.2016.
Prema studiji koja je obuhvatila gotovo 400.000 pacijenata, hipertenzija i prehipertenzija u pedijatrijskoj populaciji često su nedijagnosticirane, a kliničari rijetko prate smjernice za dijagnozu i liječenje.
Djeca koja imaju hipertenziju imaju velike predispozicije za hipertenziju u odrasloj dobi i mnoge faktore rizika za kardiovaskularne bolesti. Zabrinjavajuće je otkriće da samo 1 od 20 djece kojima je dijagnosticirana perzistentna hipertenzija u trajanju duljem od 1 godine ima propisan antihipertenziv, iako smjernice preporučaju uvođenje lijeka ako nije došlo do poboljšanja vrijednosti krvnog tlaka unutar 3–6 mjeseci od dijagnoze.
Istraživači su analizirali zdravstvene podatke 1,2 milijuna pedijatrijskih pacijenata, uključujući demografske podatke, dijagnozu, krvni tlak, visinu i medikacijsku povijest. Glavni ishod uključio je pacijente s abnormalnim krvnim tlakom tijekom 3 i više posjeta liječniku, dokumentiranom dijagnozom hipertenzije ili prehipertenzije (3 ili više mjerenja krvnog tlaka čiji su rezultati bili između 90 i 95 percentila s obzirom na dob, spol i visinu ili krvni tlak viši od 120/80 mmHg) i propisanom anihipertenzivnom terapijom.
U studiju je uključeno 398.079 pacijenata u dobi od 3 do 18 godina kojima je tijekom tri dolaska pedijatru mjeren krvni tlak. Od toga je 13.080 (3,3%) pacijenata ispunjavalo kriterije za hipertenziju, a 40.076 (10,1%) za prehipertenziju. Istraživači su iz studije izostavili prakse s manje od 50 podobnih pacijenata da bi se osigurao multivarijabilan model. Među preostalim praksama, samo je 23,2% (2813 od 12.138) pacijenata s hipertenzijom imalo postavljenu dijagnozu. Slično je i s prehipertenzijom, sa samo 10,3% (3990 od 38.874) dijagnosticiranih. Od 4996 djece s hipertenzijom 2. stadija, 1612 ih je bilo dijagnosticirano. Samo 158 djece (od 2813 dijagnosticiranih) uzimalo je antihipertenzive unutar 12 mjeseci od dijagnoze perzistentne hipertenzije.
Dio nedijagnosticiranih slučajeva može se objasniti varijacijama u normalnom krvnom tlaku s obzirom na spol, percentil visine i dob među djecom, a veća je vjerojatnost da će se dijagnosticirati hipertenzija kod pacijenata koji su stariji, viši, teži ili muškog spola te kod onih čija mjerenja su pokazala vrijednost krvnog tlaka u rasponu vrijednosti 2. stadija hipertenzije.
Rezultati ove studije ukazuju na veću potrebu evaluacije krvnog tlaka kod pedijatrijskih pacijenata kako ne bi ostali bez potrebne dijagnoze i tretmana koji im može smanjiti kardiovaskularni rizik u budućnosti.