Demencija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja koji zahvaća 30 do 40 milijuna ljudi diljem svijeta. Predviđa se da će se do 2050. godine taj broj utrostručiti zbog starenja populacije i nepostojanja lijekova koji mijenjaju tijek ove bolesti. Starosna demencija, čiji su najčešći uzroci Alzheimerova bolest i cerebrovaskularna bolest, predstavlja veliku javnozdravstvenu prijetnju. Također, sve je više dokaza da je često prisutna kombinacija ovih dviju bolesti. Među vaskularnim čimbenicima rizika u razvoju kognitivnog poremećaja, najveći doprinos ima kronična arterijska hipertenzija koja pak pogađa bilijun ljudi u svijetu i predstavlja vodeći uzrok pobola. Uzevši u obzir da je mozak jedan od organa koji najviše stradaju zbog hipertenzije, jasno je zaključiti da je hipertenzija, osim starije životne dobi, najvažniji čimbenik rizika za kardiovaskularnu patologiju koja može dovesti do moždanog udara i demencije.

Američka udruga za srce (American Heart Association, AHA) objavila je znanstveni izvještaj kojeg je izradio multidisciplinarni tim stručnjaka s ciljem boljeg razumijevanja utjecaja hipertenzije na kogniciju.

Pregledom literature ustanovljeno je da hipertenzija uzrokuje poremećaj strukture i funkcije cerebralnih krvnih žila i promovira aterosklerozu, što posljedično dovodi do ishemijskog oštećenja bijele tvari ključne za kognitivno funkcioniranje i moguće do Alzheimerove demencije. Osim toga, cerebrovaskularne promjene dovode do mikrokrvarenja, tihih infarkta mozga i atrofije mozga, što za posljedicu ima kognitivne deficite.

Postoje čvrsti dokazi negativnog utjecaja hipertenzije u srednjim godinama života na kognitivno funkcioniranje u kasnijem životu. S druge pak strane, povezanost krvnog tlaka i kognicije u starijoj životnoj dobi manje je jasna. Nadalje, autori ističu da su opservacijske studije demonstrirale kumulativan učinak hipertenzije na cerebrovaskularno oštećenje, međutim, podatci iz randomiziranih placebo-kontroliranih kliničkih istraživanja o poboljšanju kognitivne funkcije uslijed liječenja antihipertenzivima nisu uvjerljivi.

Zaključno, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnila uzročno-posljedična veza između krvnog tlaka i kognitivne funkcije te mogle donijeti preporuke temeljene na dokazima. Također, potrebno je više kliničkih dokaza da dobra kontrola krvnog tlaka primjenom lijekova može pomoći u prevenciji kognitivnog oštećenja i demencije uzrokovane hipertenzijom.