Oboljeli od šećerne bolesti pod povećanim su rizikom za neželjene kardiovaskularne i bubrežne popratne poremećaje. Empagliflozin je reverzibilni, visoko potentni i selektivni kompetitivni inhibitor suprijenosnika natrija i glukoze 2 (engl. sodium-glucose co-transporter 2, SGLT2) koji time smanjuje reapsorpciju glukoze u bubregu što poboljšava kontrolu glikemije kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 (ŠBT2). U EMPA-REG OUTCOME istraživanju dokazano je da je empagliflozin smanjivao rizik od većih neželjenih kardiovaskularnih događaja kod pacijenata sa ŠBT2 koji su bili pod visokim kardiovaskularnim rizikom, kada se dodao standardnoj terapiji. Međutim, sljedeći cilj istraživanja bio je utvrditi dugoročni učinak empagliflozina na bubrežnu funkciju.

Ispitanici su bili pacijenti oboljeli od ŠBT2 koji su imali procijenjenu stopu glomerularne filtracije (GFR) najmanje 30 mL po minuti po 1,73 m² tjelesne površine, a nasumično su podijeljeni u skupine koje su dobivale ili empagliflozin (10mg ili 25mg) ili placebo jednom dnevno. Praćeni renalni ishodi bili su pojava ili pogoršanje nefropatije (progresija do makroalbuminurije, udvostručenja serumskih razina kreatinina, započinjanja terapije za presađivanje bubrega ili smrt od bubrežne bolesti) i pojava albuminurije.

Pojava ili pogoršanje nefropatije uočeno je kod 12,7% pacijenata koji su dobivali empagliflozin i kod 18,8% ispitanika iz skupine koja je dobivala placebo. Udvostručenje razine serumskog kreatinina dogodilo se kod 1,5% pacijenata iz empagliflozin grupe te kod 2,6% pacijenata iz placebo grupe. Terapija za presađivanje bubrega započeta je kod 0,3% ispitanika koji su dobivali empagliflozin te kod 0,6% pacijenata koji su dobivali placebo. Stope incidencije albuminurije nisu se značajno razlikovale između ispitivanih skupina.

Autori zaključuju kako je primjena empagliflozina povezana sa sporijom progresijom bubrežne bolesti i manjim stopama klinički relevantnih bubrežnih događaja.