Prema podacima objavljenim u navedenom Dijabetes atlasu procjenjuje se da u ovom trenutku 415 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti, od kojih 193 milijuna osoba ima neprepoznatu bolest.

Osim toga, procjenjuje se da još 318 milijuna osoba ima predijabetes. Najveći broj osoba sa šećernom bolešću živi u Kini (109,6 milijuna), zatim Indiji (69,2 milijuna) i Sjedinjenim Američkim državama (29,3 milijuna).

U Europi 59,8 milijuna ljudi boluje od šećerne bolesti. Prema procjeni Međunarodne dijabetičke federacije prevalencija šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj je 6,8%.

Navedene brojke se mogu i drugačije prikazati; 2015. godine 1 od 11 odraslih osoba u svijetu je imala šećernu bolest, a 2040. godine će 1 od 10 odraslih osoba imati šećernu bolest.

Međunarodne i hrvatske smjernice za liječenje šećerne bolesti naglašavaju važnost individualnog pristupa. Brojni su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru ciljnih vrijednosti regulacije glikemije; trajanje šećerne bolesti, očekivano trajanje života, komorbiditete, prisutnost vaskularnih komplikacija, sklonost hipoglikemiji, suradljivost oboljelog, njegovo psihičko, socijalno i fizičko stanje kao i podrška zdravstvenog sustava, obitelji i zajednice. Individualnim pristupom moguće je postići zadovoljavajuću kontrolu bolesti i smanjiti rizik od nastanka kroničnih komplikacija.

Pandemijski razmjeri šećerne bolesti zahtjevaju trenutnu akciju i uključivanje svih koji sudjeluju i/ili odlučuju o skrbi osoba sa šećernom bolešću. Partnerskim odnosom stručnih društava, udruga osoba oboljelih od šećerne bolesti i državnih institucija moguće je planirati učinkovitu strategiju borbe protiv šećerne bolesti. S druge strane, potrebno je uložiti veliki napor u podizanju svijesti o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja šećerne bolesti. Nadalje, bitno je i poticati odgovornost oboljelih od šećerne bolesti da preuzmu kontrolu nad bolešću.

Budući da znamo što nosi budućnost, potrebno je djelovati sada kako bi barem malo pokušali zaustaviti porast broja oboljelih ali i pokušali ranije otkriti bolest i odgovarajuće skrbiti o oboljelima. Time je moguće smanjiti troškove liječenja, ali što je još važnije, osigurati oboljelima kvalitetniji život.

Dario Rahelić