Poznato je da sulfonilureje zbog svog mehanizma djelovanja nose povećan rizik od hipoglikemije, a taj bi rizik mogao biti još veći u pacijenata s oštećenjem bubrežne funkcije, koje predstavlja česti komorbiditet u osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Kod nižeg stupnja glomerularne filtracije, može doći do nakupljanja metabolita pa je stoga, prema dosad provedenim istraživanjima, hipoglikemija učestalija kod primjene dugodjelujućih sulfonilureja s metabolitima koji se izlučuju putem urina, poput glimepirida i glibenklamida, u usporedbi s gliklazidom koji nema aktivnih metabolita. 

Nizozemski autori proveli su istraživanje s ciljem procjene rizika hipoglikemije u dijabetičara sa smanjenom bubrežnom funkcijom koji se liječe sulfonilurejom. Također, usporedili su rizik od hipoglikemije u pacijenata liječenih sulfonilurejom i onih koji uzimaju metformin. 

U usporedbi s pacijentima na metforminu, pacijenti liječeni sulfonilurejom imali su 2,5 puta veći rizik od hipoglikemije. Nadalje, iako je u mnogim zemljama gliklazid sulfonilureja prvog izbora zbog toga što je povezan s najnižim rizikom od hipoglikemije, prema rezultatima ovog istraživanja, nije se pokazao superiornijim u smanjenju rizika za hipoglikemiju u odnosu na ostale sulfonilureje. 

Kada se promatrao rizik obzirom na bubrežnu funkciju, pacijenti s procjenjenom brzinom glomerularne filtracije (eGFR) manjom od 30 mL/min/1,73 m² imali su značajno povećan rizik od hipoglikemije pri primjeni sulfonilureje (HR 4,96), što upućuje da smanjena bubrežna funkcija predstavlja čimbenik rizika za hipoglikemiju. Rizičnim se pokazala i primjena visokih doza sulfonilureja. 

Zaključno, ovo istraživanje dokazalo je da pri primjeni sulfonilureja u svih bolesnika postoji povećan rizik od hipoglikemijskih događaja. Poseban oprez potreban je pri primjeni ove skupine lijekova u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom.