Danski autori u istraživanje su uključili 2639 pacijenata koji su hospitalizirani zbog bakterijemije uzrokovane zlatnim stafilokokom. Kontrolnu skupinu činilo je 26.379 ispitanika. Obzirom na terapiju glukokortikoidima, ispitanici su podijeljeni u tri skupine; prvu su činili ispitanici koji su trenutno na terapiji, drugu ispitanici koji su u prošlosti bili na terapiji i treću oni koji nikad nisu uzimali glukokortikoide.

Korištenje sistemskih glukokortikoida povezano je sa značajno povećanim rizikom za infekciju Staphylococcus aureus u općoj populaciji (prilagođeni omjer izgleda 2,48). Rizik je bio veći za više kumulativne doze, pokazujući jasan odnos doze i odgovora. U usporedbi s ispitanicima koji nisu bili na terapiji glukokortikoidima, ispitanici koji su 90 dana kumulativno uzimali 150 mg ili manje imali su 1,32 puta veći izgled, oni s kumulativnom dozom od 500 do 1000 mg 2,42 puta veći izgled, a pacijenti s kumulativnom dozom većom od 1000 mg 6,25 puta veći izgled za infekciju. Nije primijećena značajna razlika u riziku obzirom na dob, spol i komorbiditete.

Među pacijentima s bolestima vezivnog tkiva ili kroničnom bolesti pluća, rizik za bakterijemiju je bio najveći pri dugotrajnom korištenju glukokortikoida dok je za pacijente s karcinomom najrizičniji bio početak terapije.

Autori poručuju da rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao podsjetnik kliničarima da pri propisivanju glukokortikoidnih lijekova valja oprezno sagledati povišen rizik i potencijalni benefit terapije, a posebice kod pacijenata već podložnih infekciji.