Učestalost hospitalizacije radi bakterijske infekcije bila je viša u pacijenata s dijabetesom u usporedbi s kontrolama koje nemaju dijabetes (RR 2.30 (95% CI 2.11 to 2.51)). Učestalost je korelirala s težinom dijabetičke nefropatije.

Broj korištenih antibiotika godišnje također je bio veći u pacijenata s dijabetesom, i to 1,18 puta veći u pacijenata s mikroalbuminurijom, 1,29 puta veći u pacijenata s makroalbuminurijom i 2,34 puta veći u pacijenata na dijalizi.

Povišenje udjela glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) za svaku jedinicu povezano je sa 6 do 10 postotnim povećanjem u broju potrošenih antibiotika godišnje.

U finskoj studiji objavljenoj u časopisu BMJ promatrana je godišnja pojavnost bakterijskih infekcija i njena povezanost s kroničnom hiperglikemijom i dijabetičkom nefropatijom u 4748 pacijenata s tipom 1 dijabetesa. Nefropatija je procijenjena pomoću stope ekskrecije albumina urinom.

Loša glikemijska kontrola važan je rizični čimbenik za razvoj infekcije. Čak je i akutna hiperglikemija praćena porastom markera upale u dijabetičara. Osobe s dijabetesom sklonije su infekcijama najvjerojatnije radi toga što hiperglikemija uzrokuje oslabljenu kemotaksiju, adherenciju mikrorganizama na leukocite te poremećaj fagocitoze mikroorganizama, no točni mehanizmi nisu do kraja istraženi.