Osjetila (senzori) za praćenje fizioloških veličina i fizičke aktivnosti osoba danas se zbog svojih malih dimenzija jednostavno ugrađuju u predmete za svakodnevnu uporabu pa su općenito dobro prihvaćeni od pacijenata. Generirani podatci šalju se u stvarnom vremenu na odgovarajuću platformu gdje su dostupni za trenutni ili naknadni pregled i pohranu. Pri tome se za prijenos podataka sve češće koriste mobilne komunikacije kao dio sustava m-zdravlja. Zajedno s podacima iz osobnih zdravstvenih zapisa, tvore velike skupine podataka koje se odgovarajućim metodama analize koriste za praćenje napretka bolesti, ali i za izgradnju modela koji onda omogućuje predviđanje tijeka bolesti za pojedince i za skupine.

Za uspješnost primjene e-platforme važna je interoperabilnost koja omogućuje unos svih relevantnih podataka i priključivanje dodatnih osjetila za automatski unos podataka u platformu kao i izvoz i razmjenu podataka u različitim sustavima e-zdravstva.

Broj rješenja za dijagnostiku, liječenje i prevenciju dijabetesa, zasnovan na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u stalnom je porastu. Međutim, mnoga rješenja ne mogu se integrirati u veće sustave i nisu interoperabilna. Posebno je važno da osobe s dijabetesom koje su prihvatile „kulturu“ pravilne samokontrole i služe se odgovarajućom tehnologijom, imaju mogućnost kontakta sa svojim liječnicima a da svi podaci budu dostupni objema stranama kako bi se liječenje moglo personalizirati.

Predstavljeni zdravstveno-informatički sustav razvijen u Hrvatskoj koristi se za istraživanja i uvodi kroz pilot projekte u zdravstveni sustav te ima potencijal za poboljšanje u liječenju šećerne bolesti i dugoročno, smanjenje komplikacija. Sustav je skalabilan, pa se može proširiti i na velike populacije.

Sara Žulj, Ratko Magjarević