Uvod

Aritmogena kardiomiopatija/displazija desnog ventrikula (ARVC/D) najčešće je genetski određen i nasljedan oblik kardiomiopatije. Patohistološki je karakteriziran transmuralnom zamjenom miocita masnim i fibroznim tkivom, koja je obično lokalizirana na ulaznom, izlaznom traktu ili apeksu desnog ventrikula, premda je često zahvaćen i lijevi ventrikul. Vodi k zatajenju desnog ventrikula, artimijama i iznenadnoj srčanoj smrti.

Epidemiologija

Nije potpuno razjašnjeno kako mutacije dezmosomnih proteina uzrokuju bolest, no smatra se da dovode do gubitka električnog spoja između srčanih miocita, što vodi k smrti miocita, zamjeni miocita masnim i fibroznim tkivom te aritmijama.

Procijenjena prevalencija ARVC/D u općoj populaciji iznosi od 1:2000 do 1:5000. Muškarci su zahvaćeni češće nego žene, u omjeru približno 3:1. ARVC/D je autosomno dominantno nasljedna sa smanjenom penetrantnošću i varijabilnom ekspresijom, no opisano je i autosomno recesivno nasljeđivanje. Identificirano je 12 gena povezanih s ARVC/D koji kodiraju različite komponente srčanog dezmosoma. Disfunkcionalni dezmosomi rezultiraju stvaranjem neispravnih proteina stanične adhezije, kao što su plakoglobin (JUP), dezmoplakin (DSP), plakofilin-2 (PKP-2) i dezmoglein-2 (DSG-2). Najčešća je mutacija plakofilina-2. Nije potpuno razjašnjeno kako mutacije dezmosomnih proteina uzrokuju bolest, no smatra se da dovode do gubitka električnog spoja između srčanih miocita, što vodi k smrti miocita, zamjeni miocita masnim i fibroznim tkivom te aritmijama.

Klinička slika

U ranoj fazi bolesnici su obično asimptomatski, a kasnije se najčešće prezentiraju palpitacijama, sinkopom i iznenadnom srčanom smrću. Najčešće su simptomatske ventrikulske aritmije koje potječu iz desnog ventrikula. Medijan dobi dijagnosticiranja bolesti je 29 godina.

Dijagnostika

Izvorni Task Force dijagnostički kriteriji temeljili su se na nalazu kombinacije karakterističnih poremećaja u obiteljskoj anamnezi, EKG-u, slikovnim pretragama srca, te endomiokardijalnoj biopsiji. Bili su specifični, ali nedovoljno osjetljivi, te im je nedostajala kvantitativna procjena abnormalnosti desnog ventrikula. Modificirani su 2010. godine, kada su uvedeni kvantitativni kriteriji za slikovne pretrage (ehokardiografija i MRI).

Terapija

Preporuča se izbjegavanje natjecateljskih sportova. Pod najvećim rizikom od iznenadne srčane smrti su bolesnici koji su reanimirani zbog iznenadne srčane smrti, bolesnici sa sinkopom, vrlo mladi bolesnici i oni sa značajnom zahvaćenošću lijevog ventrikula.

Terapijske opcije su ograničene zbog progresivne naravi bolesti. Preporuča se izbjegavanje natjecateljskih sportova. Pod najvećim rizikom od iznenadne srčane smrti su bolesnici koji su reanimirani zbog iznenadne srčane smrti, bolesnici sa sinkopom, vrlo mladi bolesnici i oni sa značajnom zahvaćenošću lijevog ventrikula.

Najvažnija odluka u terapiji ARVC/D jest ugraditi ili ne ICD za prevenciju iznenadne srčane smrti. Više autora zaključilo je da su bolesnici koji zadovoljavaju Task Force kriterije za ARVC/D pod visokim rizikom od iznenadne srčane smrti, te bi im trebao biti ugrađen ICD za primarnu i sekundarnu prevenciju, neovisno o rezultatima elektrofiziološkog testiranja.

Što se tiče farmakološke terapije, sotalol se pokazao vrlo učinkovitim u bolesnika s ARVC/D i inducibilnim, kao i neinducibilnim VT. Ukoliko je sotalol neučinkovit u inducibilnim VT, onda je dobar odgovor na druge antiaritmike malo vjerojatan te treba razmotriti nefarmakološku terapiju bez daljnjeg isprobavanja lijekova.

Uloga elektrofizioloških ispitivanja i kateterske ablacije ventrikulske tahikardije ostaje slabo definirana i često se koriste kao palijativna mjera za bolesnike s refraktornim VT. Progresivna priroda ARVC/D sugerira da kateterska ablacija nije postupak za dugoročno izlječenje. Ortotopična transplantacija srca razmatra se u pacijenata s progresivnim srčanim zatajenjem i tvrdokornim ponavljajućim ventrikulskim aritmijama.

Literatura

1. Basso C, Corrado D, Marcus FI, Nava A, Thiene G. Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy. Lancet 2009;373: 1289–1300.

2. Corrado D, Thiene GC. Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy/dysplasia: clinical impact of molecular genetic studies. Circulation 2006;113(13):1634–1647.

3. Basso C, Thiene G, Corrado D, Angelini A, Nava A, Valente M. Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy: dysplasia, dystrophy or myocarditis? Circulation 1996;94:983–991.

4. Fontaine G, Guiraudon G, Frank R, i sur. Stimulation studies and epicardial mapping in VT: study of mechanisms and selection for surgery. In: Kulbertus HE (ed) Reentrant arrhythmias, Chap 24. MTP Press, Lancaster; 1977,str. 345.

5. Towbin JA. Molecular genetics of sudden cardiac death.Cardiovasc Pathol 2001;10:283–295.

6. Rossi P, Massumi A, Gillette P, Hall RJ. Arrhythmogenic right ventricular dysplasia: clinical features, diagnostic techniques, and current management. Am Heart J 1982;103:415–420.

7. Corrado D, Basso C, Thiene G, i sur.Spectrum of clinicopathologic manifestations of arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy/dysplasia: a multicenter study. J Am Coll Cardiol 1997;30:1512–1520.

8. Basso C, Thiene G. Adipositas cordis, fatty infiltration of the right ventricle, and arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy. Just a matter of fat? Cardiovasc Pathol 2005;14(1):37–41.

9. Rampazzo A, Nava A, Malacrida S, i sur. Mutation in human desmoplakin domain binding to plakoglobin causes a dominant form of arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy. Am J Hum Genet 2002;71:1200–1206.