Ovisnost

Ovisnost je kronična recidivirajuća bolest, psihička i tjelesna, koja nastaje međudjelovanjem psihoaktivne tvari i živog organizma. Uvijek se manifestira promjenama ponašanja koje uključuju potrebu za povremenim ili redovnim uzimanjem sredstava ovisnosti.

Prema provjerenim podacima iz 2013. godine, ovisnost je u laganom padu u odnosu na 2012. godinu, ali zabrinjavajući je podatak da je 2013. godine bio veliki broj smrtnih ishoda ovisnika (predoziranja, samoubojstva ili neki drugi uzrok).

Ovisnost izaziva:

• psihičku ovisnost, osjećaj zadovoljstva i želja za ponavljanjem;
• fizičku ovisnost, stanje koje je definirano potrebom za stalnim povećanjem doze, da bi se osjećalo početno zadovoljstvo i izbjegla apstinencijska kriza.

Podjela droga na lake i teške, nije prikladan naziv, jer psihoaktivna tvar ima psihoaktivno djelovanje i upravo je zbog toga konzument koristi. 

Zašto dolazi do ovisnosti?

Ovisnost se razvija postupno i obiteljima ponekad treba više godina da shvate kako postoji problem.

Motivi i razlozi su različiti: radoznalost, želja za pripadnošću skupini, nesposobnost rješavanja konflikata i slično.

Ovisnost se razvija postupno i obiteljima ponekad treba više godina da shvate kako postoji problem, a upravo radi toga je uključivanje u liječenje odgođeno. To samo po sebi govori da se teško nosimo s problemom ovisnosti , a moramo imati na umu da što je duža ovisnost, to i povratak normalnom životu traje dulje i teži je.

Liječenje

Liječenje ovisnosti uvijek je kompleksno i dugotrajno te mora obuhvatiti i medicinski i psihosocijalni aspekt. Otklanjanje fizičkih simptoma, upotreba lijekova, psihološki tretman (otklanjanje psihičkih smetnji), resocijalizacija i povratak u normalan život – sve su to etape liječenja ovisnosti.

Prikaz slučaja

Pacijent, 36. godina, diplomirani ekonomist, oženjen, otac dvogodišnjeg djeteta.

Sa svijetom droge susreo se u 1. razredu gimnazije. Kao i uvijek, počelo je bezazleno, «iz dosade», pušenjem marihuane (trave) – da bi bio «cool» i prihvaćen u društvu. U početku je konzumirao marihuanu mjesečno, kada bi izlazio van, a kasnije sve češće. Bio je dobar i pristojan učenik koji je rijetko izostajao s nastave, dobro raspoložen te u obitelji nisu ništa primjećivali. Zatim je netko iz njegovog društva predložio da uzmu nešto «jače» -ecstasy. Nakon nekog vremena, nije bila dovoljna jedna tableta, već ih je morao uzimati po dvije ili čak i više. Tada je i dalje uspješno izvršavao svoje dužnosti i zadaće, jedino je u jednom razgovoru naveo «da je u društvu s lošim dečkima». Zatim je slijedila uporaba heroina. Prvo iskustvo bilo je traumatično (povraćanje, vrtloglavice, gubljenje, a nakon toga san). U to vrijeme, završio je i srednju školu te se upisao na ekonomski fakultet, svjestan da uvijek može proći s ocjenom 2 bez obzira na svoju ovisnost. Novca je uvijek imao, roditelji su bili situirani, započeo je vezu sa sadašnjom ženom, koja je odlučila sve reći obitelji kada je shvatila što se događa – dotad je već prošlo 6 godina. Tada je izjavio: «Smatram da se mogu riješiti uvijek, ali postoji još jednom, zadnji put».

Kada je ipak shvatio da se ne može sam «izvući», krenuo je s liječenjem. Isprva je odlazio k psihijatru, no nakon 5 mjeseci ponovno je sreo staro društvo koji su ga «počastili». Ovisnost se nakon toga nastavila, kao da nikada nije ni prestao.

Po savjetu psihijatra zatim je otišao iz grada s djevojkom, promijenio sredinu, završio fakultet i počeo raditi.

«Nakon 6 godina apstinencije povremeno sanjam drogu i imam krize. A kada se vraćam u grad iz kojega sam otišao, približavajući se osjećam nemir, bolove u trbuhu, znojenje...»

Ovo je jedna priča sretnog završetka (zasad), ali ima ih još puno ispričanih u mojoj ambulanti koje nemaju takav kraj.