Kako radi Internet?

Za Internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža. To znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno, što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na Internetu. Uza sve pozitivne strane tog medija, anonimnošću na Internetu mogu se lako okoristiti svi oni koji žele zloporabiti takav način komunikacije. To može biti ucjena raznim montiranim ili stvarnim fotografijama i video-isječcima, širenje lažnih, neistinitih i privatnih informacija o nekome, pedofilija i drugo.

Statistika

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih (od četvrtog do osmog razreda) i dvije srednje škole (prvi i drugi razred) u deset gradova Republike Hrvatske, pokazalo je da 73 posto djece ima neko iskustvo u korištenju Internetom, pri čemu upotreba raste s dobi. Zanimljivo je da se čak 47 posto djece koja nemaju računalo kod kuće koriste Internetom. Gotovo svakodnevno njime se koristi 58 posto djece, jednom tjedno 26 posto djece, a 17 posto njih jednom mjesečno ili rjeđe.

Anonimnost

Anonimnost omogućuje ljudima da budu otvoreni i podijele s drugima stvari koje bi im inače bilo neugodno izreći, no također predstavlja i otvorenu pozivnicu svima koji žele zloporabiti takav način komunikacije.

Ono što je zajedničko chatu, blogu i forumu jest korištenje nadimaka koje posjetitelji sami izaberu, što im pruža anonimnost. To znači da korisnici međusobno ne znaju tko je tko u stvarnom životu, ne znaju imena i prezimena, adresu, broj telefona. Jedni o drugima znaju samo ono što se iznese na Internetu. Anonimnost stoga omogućuje ljudima da budu otvoreni i podijele s drugima stvari koje bi im bilo neugodno izreći nekome tko ih poznaje. Moguće je zatražiti pomoć u rješavanju nekog problema ili izreći mišljenje o nekoj temi, bez straha da će biti prepoznati i da će zbog toga imati određenih neugodnosti. (Nemet, 2008.) Međutim, anonimnost može biti i otvorena pozivnica svima koji žele zloporabiti takav način komunikacije. Često na forumu ili chatu mogu se naći prijatelji s kojima dopisivanje može biti vrlo zabavno i poučno. Ali nisu svi korisnici Interneta dobronamjerni, a od nekih se mogu doživjeti i velike neugodnosti. Netko na chatu, forumu ili blogu može vrijeđati, prijetiti i/ili pisati o drugima stvari koje nisu istinite ili koje su privatne i tajne. Često je to netko koga poznajemo, možda prijatelj iz razreda s kojim smo se posvađali ili netko iz društva tko je ljubomoran. Ta osoba može misliti da, ako koristi nadimak i nitko ne zna kako se zove, može činiti što želi, pa i gnjaviti druge. Manipulirati nečijim mišljenjem o drugoj osobi vrlo je lako, a to u pravilu rade osobe i same frustrirane stvarima za koje optužuju druge. Te osobe mogu misliti da ih, ako se kriju iza nadimka, nitko neće otkriti, no to baš nije tako. Anonimnost na Internetu ipak je ipak u neku ruku lažna, jer zahvaljujući jednostavnoj tehnologiji, moguće je ući u trag osobama koje to čine. No, kako nazivamo takav način zloupotrebe Interneta?

Što je cyberbullying?

Cyberbullying je naziv za psihičko zlostavljanje koje se vrši putem Interneta, a uključuje neprestano ismijavanje, bojkotiranje, uznemiravanje i prijetnje.

Nasilje preko Interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, opći je pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber-tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem Interneta ili mobilnog telefona. Odnosno i počinitelj(i) i žrtva(e) su maloljetnici. Pojam cyberbullying se također može pronaći pod sljedećim nazivima: "electronic bullying", "e-bullying", "sms bullying", "mobile bullying", "online bullying", "digital bullying", ili "Internet bullying". Komunikacija putem Interneta zloupotrebljava se i na druge načine. Riječ je o psihičkom zlostavljanju koje se vrši putem Interneta, a uključuje neprestano ismijavanje, bojkotiranje, uznemiravanje i prijetnje. Neke web-stranice postoje samo zato da bi se putem njih nekoga vrijeđalo i ponižavalo. Slično tome, e-mail, internetske pričaonice i slični oblici komunikacije počeli su se koristiti za širenje laži i kleveta. Istina je da psihičko zlostavljanje nije ništa novo. No danas se glasine, tračevi i klevete mogu proširiti puno dalje i neusporedivo brže nego ikad prije. Osim toga, psihičko zlostavljanje postaje sve okrutnije. Neki su učenici pomoću mobitela s ugrađenim kamerama u školi fotografirali i snimali druge učenike dok su se tuširali ili presvlačili. Zatim su nepristojne ili neugodne snimke objavljivali na Internetu i slali mnogobrojnim znatiželjnicima.

Vrste nasilja preko Interneta

Vrste nasilja preko Interneta dijelimo na izravne napade te napade preko posrednika.

Postoje dvije vrste nasilja preko Interneta: izravni napad i napad preko posrednika.

Izravni napad

Izravan napad događa se kad maloljetnik:

• šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu
• ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
• objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
• šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
• postavlja internetske ankete o žrtvi
• šalje viruse na e-mail ili mobitel
• šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel
• lažno se predstavlja kao drugo dijete.

Napad preko posrednika

Nasilje preko posrednika najopasnija je vrsta nasilja preko Interneta jer često uključuje odrasle, među kojima ima mnogo ljudi s lošim namjerama. Ono se događa kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna. Primjerice, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-mail adresu ili nadimak na chatu. Tako s njegove e-mail adrese može slati uznemirujuće poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chatu ili forumu. Svima se tako čini da je žrtva zapravo ta koja čini loše stvari. Prijatelji će se posvađati s njime, administrator će isključiti njegov nadimak ili e-mail adresu, roditelji će se naljutiti na njega i bit će kažnjen. Oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni. Počinitelj također može staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način dijete može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti. Bez fizičkog kontakta s publikom, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Školski tračevi nađu svoj put do bloga i žrtva trača osjeća da je u rukama nepoznatog internetskog napadača.

Što sve obuhvaća cyberbullying?

Nasilje među vršnjacima sve češće se odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije, a najčešće se izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven.

Međuvršnjačko nasilje putem Interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi. Djeca katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi. Nasilje na Internetu uključuje i "provaljivanje" u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima. Nasilje među vršnjacima sve češće se odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije. Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Nedostatak socijalnih i kontekstualnih naznaka, kao što su govor tijela i ton glasa, može imati mnoštvo učinaka: nema opipljive, afektivne povratne informacije o tome je li ponašanje preko Interneta prouzročilo štetu drugome. Anonimnost počiniteljima nasilja preko Interneta daje osjećaj da nekažnjeno mogu ne poštovati socijalne norme i ograničenja, što rezultira već navedenim ponašanjem. Skrivajući se iza monitora, još je lakše biti zao. Bez fizičkog kontakta s publikom, odnosno krijući se iza monitora, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Školski tračevi koji dospiju na blog mogu nanijetu izuzetno veliku štetu žrtvi ogovaranja, a ona je potpuno nemoćna u raljama nepoznatog Internetskog napadača.

Nasilje na chatu

Chat je vrlo popularan kod mladih pa je stoga i privlačan osobama koje ga žele zloporabiti. Zloporaba vršnjaka najčešće uključuje prijeteće ili ucjenjujuće poruke koje jedno dijete (ili više njih) upućuje drugom djetetu. U takvim situacijama treba biti oprezan jer nasilnik može biti uistinu opasna osoba.

Nasilje na forumu

Od svih oblika komunikacije na Internetu, forumi su najčešće najbolje organizirani. Na njima se nalaze administrator (jedan ili više njih) i moderatori, zaduženi za posebne dijelove foruma. Oni čitaju sve teme i diskusije te paze da ne bude vrijeđanja, prijetnji, objavljivanja privatnih podataka i kršenja prava. Na većini foruma postoji mogućnost "obavijesti moderatora" ispod nečijeg zapisa, tako da se jednim klikom može obavijestiti moderatora o nekomu tko zloupotrebljava forum. Moderator ili administrator će izbrisati taj zapis, upozoriti korisnika ili mu zabraniti daljnji pristup ako se to ponovi.

Nasilje putem bloga

Nasilje putem blogova odnosi se ponajprije na "otimanje" blogova drugim ljudima (žrtvama) te nadopunjavanje osobnim uvredama i/ili seksualnim sadržajima. Takvim se oblikom nasilja narušava ugled i ugrožava privatnost druge osobe. Toj vrsti međuvršnjačkog nasilja posebno su podložna djeca koja šalju fotografije i osobne podatke s ciljem da pronađu prijatelje na Internetu. Takvu djecu nasilnici zlostavljaju preko njihove osobne internetske stranice. Naime, komentari koji se nadopisuju u blogove kod žrtve uzrokuju nemir i stres, a ovisno o jačini, mogu dosegnuti i razinu zlostavljanja. Tako se, primjerice, događa da tinejdžer objavi sliku bivše djevojke tako da fotomontažom spoji njezinu glavu s tijelom pornoglumice. Neke poruke idu i dalje od zlostavljanja, sadrže čak i prijetnje smrću.

Posljedice cyberbullyinga

Posljedice nasilja preko Interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Naime, publika nasilja preko Interneta često je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, kod nasilja na Internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao te ponovno proživljavati bol, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Osim toga, teže je pobjeći od takvog oblika zlostavljanja, jer računalo ili mobitel su najčešće kod kuće. Šteta učinjena nasiljem preko Interneta može doista biti velika. Tinejdžeri katkad zaboravljaju, pogotovo kad je riječ o blogovima, da bilo što objavljeno na Internetu ima neželjenu publiku, a time i neželjene posljedice, koje u ekstremnim slučajevima mogu dovesti i do destruktivna ili autodestruktivna ponašanja (čak samoubojstva).

Što kažu istraživanja?

Internet izaziva neobuzdano ponašanje dijelom i zbog činjenice da je riječ o "sivom području" društvene interakcije, a često uključuje djecu od koje bismo "najmanje očekivali" zlostavljanje ili ponižavanje drugih.

Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem Interneta, rezultati su vrlo zanimljivi. Naime, čak 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko Interneta, a 11 posto njih izjasnilo se kao "Internet-nasilnici". Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na Internetu, njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na Internetu od dječaka. Svaka peta djevojčica i svaki šesti dječak u dobi od 11 do 13 godina u Velikoj Britaniji bili su žrtve cyberbullyinga prošle godine, pokazalo je najveće takvo istraživanje provedeno na 11.227 djece. Budući da ne postoji standardna definicija za elektronsku agresiju niti za njene sastavnice, pravi je izazov kvantificirati taj problem. Na primjer, jedno istraživanje provedeno 2006. godine, pokazalo je da je 29% mladih bilo zlostavljano putem Interneta. Definicija cyberbullyinga u tom istraživanju podrazumijevala je ometanje nekoga putem Interneta, zlobno zadirkivanje, vrijeđanje, prijetnje. Istraživanje provedeno 2007. godine na Internetu pokazalo je da je 43% adolescenata u dobi od 13 do 17 godina protekle godine proživjelo cyberbullying. Definicija cyberbullyinga u tom istraživanju podrazumijevala je korištenje Interneta, mobitela ili druge tehnologije da bi se slalo poruke ili slike s namjerom da se nekoga osramoti ili da mu se nanese bol. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da je broj mladih ljudi koji su bili žrtva mrežnog zlostavljanja porastao 50% u razdoblju od 2000. do 2005. godine. A istraživanje u SAD-u, koje je uključivalo djecu u dobi od 10 do 17 godina koja se redovito koriste Internetom, pokazalo je da je 19 posto njih bilo izloženo seksualno neprimjerenim porukama. Od izložene djece, njih 25 posto pokazivalo je veći stupanj stresa nakon toga. Najveći stres bio je prisutan kod mlađe djece (od 10 do 13 godina), kod djece koja su se koristila računalom izvan vlastitoga doma, djece koja su dobivala agresivne poruke seksualnog sadržaja, te u slučajevima kad je druga osoba pokušala dijete nagovoriti na susret.

Rezultati istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona (2005.) pokazali su da je 27 posto djece bilo izloženo porukama sa seksualnim sadržajima. Internetski bullying uključuje populaciju koja je većim dijelom srednja klasa, djecu najčešće poznatu kao "dobru " ili "one od kojih bismo najmanje očekivali" zlostavljanje ili ponižavanje drugih. Internet izaziva neobuzdano ponašanje dijelom i zbog činjenice da je riječ o "sivom području" društvene interakcije.

Što kažu stručnjaci, a što djeca?

Stručnjaci ističu da Internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji "licem u lice", i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći. Djeca se s time slažu. "E-mailovi i blogovi mnogo su manje osobni", rekla je jedna 18-godišnjakinja. "Toliko su neformalni i neposredni da je ljudima lakše biti iskreniji, pa čak bezobrazniji upravo zbog toga. Ljudi mogu biti bezobrazni i okrutni koliko žele jer se ne suočavaju izravno s osobom. Isto kao kod komunikacije telefonom. No, ovo je još jedan korak dalje. Ne samo da ne moraš vidjeti reakciju osobe, ne moraš ni čuti njezin glas." "Ako se situacija užari pri komunikaciji preko Interneta", dodaje druga 16-godišnjakinja, "tinejdžeri se mogu odjaviti, i kad ih se pita, glumiti kao da se ništa nije dogodilo. Mogu čak reći da se netko drugi koristio njihovim korisničkim imenom. Ne moraju priznati vlastitu agresiju."

Ostale karakteristike cyberbullyinga

Budući da nasilnik smatra kako može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bila nasilna.

Vrlo je mala mogućnost za izbjegavanje nasilna ponašanja s obzirom na to da se na Internetu ono može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Budući da nasilnik misli da može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bila nasilna. Kako se okrutnost preko Interneta može intenzivirati udaljenošću između počinitelja i žrtve, tako se mijenja koncept zlostavljanja. Djeca više nemaju tu sigurnost da mogu otići kući i izbjeći zlostavljanje. Prije deset godina, ako bi dijete bilo zlostavljano, moglo je otići doma i sjediti ispred televizora. Danas kad djeca provode toliko vremena ispred računala, bilo da kupuju, istražuju nešto za školu, igraju igrice ili se samo druže s prijateljima, lakše postaju metom zlostavljanja. Djeca imaju pristup jedno drugome dvadeset i četiri sata dnevno. Mogu se, primjerice, međusobno zlostavljati čak i u ponoć. Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koji donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti - ona može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv, odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti ili nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

Literatura

1) Awake (2007.) Helping youths meet the challenge: The darker side of cyberspace. Awake, vol. 88, No. 3, ISSN 0005-237X, 4-6. New York.
2) Borba, M. (2006.) How to protect kids from cyber-bullying. URL: www.sheknows.com/articles/columnists/michelle-borba/5846- How-to-protect-kids-from- cyber-bullying.htm; Buljan-Flander, G. (2004.) Izloženost djece zlostavljanju putem Interneta. Medix 54/55. Zagreb.
3) Campbell, Marilyn A. (2005) Cyber bullying: An old problem in a new guise?. Australian Journal of Guidance and Counselling 15(1), pp. 68-76.
4) Corny-Murray, (2005.) Sigurni na Internetu: praktični vodič za siguran rad na Internetu kod kuće. Zagreb: Miš.
5) Cyberbullying. URL: http://cyberbully.org
6) Nemet, M. (2008.) Cyberbullying, 8.01.2008. URL: http://spuzva.net/2008/01/08/cyberbullying-nasilje-preko-Interneta/
7) Stop cyberbullying. URL: http://www.stopcyberbullying.org/lawenforcement/index.html
8) Vršnjačko nasilje preko Interneta. URL: http://www.poliklinika-djeca.hr/index.php?option=com_content&task=category§ionid=8&id=36&Itemid=61
9) Willard, N. (2007) Cyber-Safe Kids, Cyber-Savvy Teens. Wiley, John & Sons, Incorporated.