Uvod

Otprilike 1/3 radnika koji rade s kompjuterom imaju simptome od strane ruke i ručnog zgloba, pri čemu je 85% tegoba vezano prvenstveno uz simptome karpalnog kanala

U suvremenom svijetu u kojem smo gotovo svi izloženi svakodnevnom višesatnom radu na računalu ovaj problem postaje sve zastupljeniji. U podlozi termina "kompjuterska šaka" nalazi se zapravo sindrom karpalnog kanala - jednog od najučestalijih kanalikularnih sindroma uopće. Isti se manifestira karakterističnim simptomima i znakovima nastalim kao posljedica kompresije n. medianusa u karpalnom kanalu - uskom kanalu na palmarnoj strani ručnog zgloba sačinjenom od koštanih i ligamentarnih struktura. Iako sindrom karpalnog kanala po svojoj kliničkoj slici nije fatalan, ukoliko se ne prepozna na vrijeme može dovesti do ireverzibilnog oštećenja n. medianusa sa posljedičnim trajnim gubitkom funkcije šake.

O učestalosti povezanosti pojave ovog sidroma s radom na kompjuteru svjedoče podaci koji kažu da otprilike 1/3 radnika koji rade s kompjuterom imaju simptome od strane ruke i ručnog zgloba, pri čemu je 85% tegoba vezano prvenstveno uz simptome karpalnog kanala.

Anatomija

Karpalni tunel je prostor omeđen kostima karpusa i poprečnim karpalnim ligamentom (lig. carpi transversum). Kroz karpalni kanal prolazi nervus medianus i devet tetiva fleksora prstiju. Zbog površinskog smještaja n. medianusa u karpalnom kanalu česta je pojava njegove kompresije što rezultira pojavom specifičnih simptoma.

Epidemiologija

Statistički podaci danas pokazuju da su, od svih ozljeda na radu, 62 % ozljede nastale zbog stalnih i opetovanih opterećenja, od čega je 7,5 % vezano uz tipkanje, pomicanje miša i slične aktivnosti. Simptomi uzrokovani navedenim aktivnostima uzrokuje velik udio ukupnog izostajanja posla i u suvremenom društvu postaje sve zastupljeniji problem. Upravo iz razloga povezanosti simptomatologije uz rad na kompjuteru učestalost sindroma kompjuterske šake veća je u razvijenim zemljama kao što su SAD, UK, skandinavske zemlje dok se isti gotovo uopće ne pojavljuje u zemljama u razvoju.

Etiologija

Neki od najučestalijih rizičnih faktora stoga predstavljaju: povećan BMI, tenosinovitis fleksora, gangliomi, aneurizma, tumori, upalne reumatske bolesti, endokrinološke bolesti (oboljeli od dijabetesa, hipotireoze itd.), izloženost vibraciji, dominantna ruka, ženski spol (trudnoća, dojenje, uzimanje oralnih kontraceptiva).

Etiologija ove kompresivne mononeuropatije je multifaktorijalna. Pri tom naglasak treba staviti na sva ona stanja koja uzrokuju oteklinu i mehaničko suženje prostora karpalnog kanala uzrokujući na taj način povišenje tlaka unutar kanala te posljedičnu kompresiju i ishemiju n. medijanusa. Neki od najučestalijih rizičnih faktora stoga predstavljaju: povećan BMI, tenosinovitis fleksora, gangliomi, aneurizma, tumori, upalne reumatske bolesti, endokrinološke bolesti (oboljeli od dijabetesa, hipotireoze itd.), izloženost vibraciji, dominantna ruka, ženski spol (trudnoća, dojenje, uzimanje oralnih kontraceptiva). Etiologija sindroma karpalnog kanala može biti i posttraumtske prirode - nakon prijeloma kostiju zapešća, dislokacija, itd. Najkonkretniji provocirajući faktor kod sindroma kompjuterske šake predstavljaju ponavljajući pokreti šake i ručnog zgloba koji dovode do otekline tetiva i njezinih ovojnica. 

Klinička slika

Podatak o noćnim parestezijama karakterističan je za ovaj sindrom.

Kliničkom slikom sindroma kompjuterske šake odnosno karpalnog kanala dominiraju poremećaji osjeta u vidu parestezija, manjka osjeta i boli palca, kažiprsta, srednjaka i 1/2 prstenjaka. Navedeni simptomi prisutni su i noću pri čemu pacijenti bez problema usnu, ali ih kasnije probudi bol. Upravo taj podatak o noćnim parestezijama karakterističan je za ovaj sindrom.

Pri kompresiji n. medianusa prvo dolazi do oštećenja osjetnih, a potom motorička vlakna što dovodi do hipotrofije i atrofije malih mišića tenara te posljedične pojave tzv. majmunske šake. Nakon duljeg trajanja kompresije dolazi i do oštećenja automnih vlakana što će dovesti do simptoma kao što su osjećaj zategnutosti ili otekline ruke, osjetljivosti na promjenu temperature itd. Svi navedeni simptomi rezultiraju s ograničenjem u AŽS, atrofijom malih mišića tenara, redukcijom snage, otežanim držanjem predmeta između palca i kažiprsta te ispadanjem istih.

Dijagnoza

Na ovaj sindrom u dijagnostici najčešće se posumnja već na temelju specifične kliničke slike (poremećaj osjeta u inervacijskom području nervusa medianusa, poremećaj motorike mišića inerviranih od strane n. medianusa te hipotrofija odnosno atrofija tenara), anamnestičkih podataka, kao i pozitivnih kliničkih testova.

Klinički testovi koji se provode u dijagnostici kompresivne neuropatije n. medianusa mogu se podijeliti u skupinu koja ispituje senzoričku i motoričku funkciju mišića inerviranih od strane n. medianusa (eng. LOAF- m. lumbricales I i II, m. oponens pollicis, m. adductor pollicis brevis, m. flexor policis brevis- caput superficialis).

Neki od najučestalijih kliničkih testova koje koristimo u praksi su:

Tinelov test – pozitivan je kada se pri perkusiji iznad karpalnog kanala javljaju parestezije u inervacijskom području n. medianusa.

Phalenov test pri maksimalnoj fleksiji šake u ručnom zglobu tijekom 60 sekundi jave se parestezije u inervacijskom području n. medianusa.

Bilićev test pritiska: izvodi se u palmarnoj fleksiji ručnoga zgloba od 45 stupnjeva pritiskom iznad živca medijanusa u području distalne brazde i sredine ručnoga zgloba, u trajanju od 30 sekundi.

Dijagnoza sindroma karpalnog kanala može se potvrditi elektrofiziološki ( EMNG -om), a u nekim slučajevima dijagnoza sindroma karpalnog kanal može se dopuniti s MR-om (magnetskom rezonancom) kojom se može utvrditi postojanje burzitisa, tenosinovitisa, kongenitalnih anomalija , tumora, fraktura, itd.

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalno dijagnostički kod sindroma karpalnog kanala treba isključiti cervikalnu radikulopatiju i cervikalni spondilitis, proksimalnu neuropatiju (pronator teres syndrom), polineuropatiju, Raynaudov sindrom, degenerativni artitis te akutni kompartment sindrom. 

 

Liječenje

CILJ LIJEČENJA je povratak uobičajenim aktivnostima, sprječavanje oštećenja živca i gubitka mišićne snage prstiju i šake.

Konzervativne metode liječenja obuhvaćaju procedure FIZIKALNE TERAPIJE (MG- medicinska gimnastika, UZV, kratkovalna dijatermija, laser).

MEDIKAMENTNA TERAPIJA najčešće se provodi lijekovima iz skupine NSAIR – a (ibuprofen) koji smanjuju upalne promjene na strukturama koje prolaze kroz karpalni kanal smanjujući na taj način i pritisak te dovodeći do regresije simptoma. U slučaju neodgovarajuće uspješnosti navedenih metoda efikasnom se pokazala i aplikacija kortikosteroida u karpalni kanal.

Pacijenti kod kojih se stanje ne popravlja unatoč provođenju konzervativne terapije kroz 4 do 6 tjedana kandidati su za operativno liječenje koje se bazira na otpuštanje transverzalnog karpalnog ligamenta što u većini slučajeva daje odlične rezultate.

Edukacija i savjeti

Korisni savjeti uključuju: prilagodbu radnog prostora - monitor treba biti ispred lica, a njegov gornji rub u visini očiju, tipkovnica i miš moraju biti ergonomski oblikovani uz oslonac za ručni zglob, postavljeni nešto niže od stola, tako da se ne naprežu mišići vrata i ramena. Osoba koja radi duže na kompjuteru trebala bi svakih sat vremena uzeti kraći odmor i redovito provoditi vježbe za ruke, ramena i vrat.

S obzirom na povezanost pojave sindroma karpalnog kanala ili tzv. sindroma kompjuterske šake s radom na računalu navedena simptomatologija u narednim desetljećima bit će sve učestalija.

Stoga je osobe koje duže vrijeme rade na kompjuteru nužno educirati o važnosti adekvatnih ergonomskih uvjeta na radnom mjestu koji uključuju ergonomski prilagođenu tipkovnicu, pravilan položaj ruke pri radu s mišem koji podrazumijeva da je ruka pri radu prislonjena uz tijelo, a šaka u ravnini podlaktice, a jednako je važno i reduciranje rizičnih faktora u smislu opterećujućih ponavljajućih radnji.

Korisni savjeti uključuju: prilagodbu radnog prostora (monitor treba biti ispred lica, a njegov gornji rub u visini očiju, tipkovnica i miš moraju biti ergonomski oblikovani uz oslonac za ručni zglob, postavljeni nešto niže od stola, tako da se ne naprežu mišići vrata i ramena), osoba koja radi duže na kompjuteru trebala bi svakih sat vremena uzeti kraći odmor, što je moguće manje oslanjati ručni zglob na stol, rad mišem kada je moguće zamijeniti ergonomskom tipkovnicom te redovito provoditi vježbe za ruke, ramena i vrat. 

 

Literatura

1. Pećina M, Krmpotić Nemanić J. Kanalikularni sindromi. Medicinski fakultet, Zagreb,1987.
2. Crnković T, Bilić R, Kolundžić R. Sindrom karpalnog tunela – suvremena dijagnostika i liječenje. Med Jad 2008;38:77-
3. Ashworth NL. Carpal Tunnel Syndrome Differential Diagnoses. Dostupno na: http://emedicine.medscape.com/article/327330-differential; datum pristupa: 15.11.2015.
4. Bogadi Šare A. Zdravstveni aspekti rad s računalom. Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Dostupno na: http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Zdravstveni%20aspekti%20rada%20s%20ra%C4%8Dunalom.pdf ; datum pristupa:15.11.2015.