Uvod

Hipoksično-ishemijska encefalopatija koja nastaje kao posljedica perinatalne asfiksije ostaje najvažniji uzrok neonatalnog mortaliteta i morbiditeta širom svijeta. Randomizirana kontrolirana istraživanja terapijske hipotermije (TH) u liječenju hipoksično-ishemijske encefalopatije pokazala su smanjenje smrtnih ishoda i teških razvojnih oštećenja u dobi od 18 mjeseci. Međutim, u 30%-70% dojenčadi s umjerenom do teškom encefalopatijom, unatoč terapiji hipotermijom, ipak dolazi ili do neželjenih ishoda - smrtnog ishoda ili teških trajnih razvojnih oštećenja.

Lokalizacija, proširenost i težina hipoksično-ishemijskih lezija detektirane na MR-u mozga mogu se stupnjevati i povezati s kasnijim ishodima. Pokazano je da snimanje MR-a u drugom tjednu života omogućuje predikciju ishoda u novorođenčadi s hipoksično-ishemijskom encefalopatijom. Međutim, i dalje je nejasno da li MR mozga, ako se učini rano, u prvim danima života u novorođenčadi koja su liječena terapijskom hipotermijom, odražava hipoksično-ishemijsko oštećenje u njegovom punom opsegu. Ovo je pitanje ključno s obzirom na to da postoji potreba za ranom i točnom identifikacijom novorođenčadi koja će imati teška oštećenja ako prežive.

Naime, u nedavnim istraživanjima terapijske hipotermije pokazano je da u dvije trećine dojenčadi sa hipoksično-ishemijskom encefalopatijom smrt nastupa nakon prekida terapije za održavanje života. Ako se odluke odgađaju, postoji mogućnost da će dojenče preživjeti s teškim dugotrajnim razvojnim oštećenjima. S obzirom da se odluke o prekidu života sve više i više temelje na nalazu MR-a mozga učinjenom u prvim danima života, ključno je odrediti da li taj nalaz doista odgovara oštećenju mozga koje se vidi u kasnijim nalazima MR-a mozga u dojenčadi koja je liječena hipotermijom. Autori navode, da prema njihovim spoznajama, postoji samo jedna studija koja je uspoređivala nalaz MR-a mozga učinjen u prvim danima života s onim učinjenim u drugom tjednu života. 

Cilj i metode

Cilj ove studije je bio odrediti kako nalaz MR-a mozga učinjen oko 4. dana života (tzv. rani MR mozga) korelira s onim učinjenim u drugom tjednu života (tzv. kasni MR mozga) u djece s hipoksično-ishemijskom encefalopatijom koja su liječena hipotermijom. Studija je dizajnirana kao prospektivna opservacijska kohortna studija i provedena je između travnja 2009. god. i srpnja 2011. god. Uključena je novorođenčad s hipoksično-ishemijskom encefalopatijom koja je razmatrana za liječenje terapijskom hipotermijom. Maleni ispitanici su podvrgnuti snimanju MR mozga u dva navrata (oko 4. dana i tijekom 2. tjedna života). Nalaze MR-a su očitavala dva neuroradiologa koji su bili zaslijepljeni na kliničko stanje novorođenčadi. 

Rezultati

U 40 novorođenčadi snimljeno je 48 ranih MR-ova mozga. Petnaestoro ispitanika je podvrgnuto i drugom snimanju. Lokalizacija, proširenost i težina hipoksično-ishemijske ozljede u ranim i kasnim snimkama MR mozga značajno su korelirali. Hipoksično-ishemijsko oštećenje na konvencionalnim sekvencama (T1/T2) na ranim snimkama koreliralo je s onim na kasnim snimkama (Spearman ρ = 0.940; p < 0,001), a isto je vrijedilo je za difuzijski mjerene snimke (Spearman ρ = 0,866; p < 0,001). Nije bilo značajnih razlika između dva uzastopna snimanja.

Zaključak

Nalaz MR-a mozga učinjen u prvim danim života može biti koristan prognostički alat za kliničare i može pomoći roditeljima i neonatolozima u donošenju medicinskih odluka, s obzirom da s visokom točnošću odražava hipoksično-ishemijsko oštećenje koje se vidi na snimkama učinjenima kasnije, oko drugog tjedna života.