Cilj rada: Istražiti učestalost, načine i čimbenike rađanja hipertrofične novorođenčadi u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split tijekom 2008. i 2009. godine.

Materijali i metode: U istraživanje su uključene sve rodilje koje su u razdoblju od 2008. do 2009. godine rodile hipertrofičnu novorođenčad (n = 792). Iz istraživanja su isključene višeplodne trudnoće, te mrtvorođena i malformirana novorođenčad. Kontrolnu skupinu čine sljedeća dva porođaja terminske eutrofične vorođenčadi u promatranom razdoblju. Podaci su prikupljeni popisnom metodom iz pisanih rađaonskih protokola Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split.

Rezultati: U promatranom dvogodišnjem razdoblju rođeno je 8,76% hipertrofične novorođenčadi.

Carskim rezom rođeno je 18,3% hipertrofične novorođenčadi i 15,1% eutrofične novorođenčadi (P = 0,072).

Majke hipertrofične novorođenčadi su češće rađale uz pomoć epiziotomije (P = 0,002). Hipertrofična novorođenčad imala su statistički značajno veću (22,9%) prosječnu porođajnu težinu (P < 0,001), za 4,9% veću duljinu (P < 0,001), te za 6,3% viši ponderalni indeks u odnosu na eutrofičnu novorođenčad (P < 0,001). Učestalost gestacijskog dijabetesa melitusa bila je statistički značajno veća u majki hipertrofične novorođenčadi (P = 0,031).

Zaključak: Fetalna hipertrofija je stanje povećanog perinatalnog rizika. Ultrazvukom prepoznat ubrzani fetalni rast može usmjeriti način daljnjega nadzora trudnoće, a neposredno prije poroda pomoći u izboru načina rađanja i vođenja porođaja.

Iris Mašković, Zdravko Odak, Zoran Meštrović, Marko Vulić, Damir Roje