Paracetamol ne pomaže kod križobolje
David Čičić, dr. med.
07.08.2014.
Unatoč nedostatku visokokvalitetnih dokaza, paracetamol se preporuča kao analgetik prvog izbora u liječenju akutne križobolje. Novo istraživanje objavljeno u časopisu The Lancet pokazuje da učinak paracetamola na ublažavanje boli i ubrzanje oporavka nije djelotvorniji od placeba.
Smjernice se ne mogu mijenjati na temelju samo jednog istraživanja te da se mora potvrditi dosljednost dokaza, uključujući provjeru rezultata na drugim populacijama.
Rezultati istraživanja nisu pokazali razliku u trajanju oporavka kod akutne križobolje ovisno o tome jesu li bolesnici uzimali paracetamol redovno, po potrebi ili su primali placebo. U prva dva slučaja oporavak je u prosjeku trajao 17 dana, dok je u placebo skupini trajao prosječno 16 dana. Paracetamol nije imao učinak na kratkoročno ublažavanje boli, razinu nesposobnosti ili funkcionalnosti, kvalitetu spavanja ili kvalitetu života. Suradljivost u uzimanju tableta i učestalost prijavljenih nuspojava su bili slični u sve tri skupine.
Autori su proveli multicentrično, dvostruko-slijepo, randomizirano, placebo-kontrolirano kliničko istraživanje u 235 primarnih centara u Sydneyu, Australiji. Bolesnici (N=1652) su svrstani u tri skupine u omjeru 1:1:1. Prva ili regularna skupina je tijekom 4 tjedna primala redovne doze paracetamola (tri puta dnevno; ekvivalent 3990 mg paracetamola dnevno), u drugoj ili 'po potrebi' skupini bolesnici su uzimali doze paracetamola za olakšavanje boli po potrebi (maksimalno 4000 mg paracetamola dnevno), dok su bolesnici u trećoj skupini uzimali placebo.
Dr. Christopher Williams, vodeći autor istraživanja, dovodi u pitanje upotrebu paracetamola kao analgetika prvog izbora u liječenju akutne križobolje i napominje da bi razumijevanje njegove učinkovitosti u drugim bolnim stanjima pomoglo usmjeriti buduće tretmane.
Bart Koes i Wendy Enthoven sa Sveučilišnog medicinskog centra u Rotterdamu u svom komentaru hvale autore zbog načimanja teme koja je dugo bila bez dokaza i rasprave, ali tvrde da se smjernice ne mogu mijenjati na temelju samo jednog istraživanja te da se mora potvrditi dosljednost dokaza, uključujući provjeru rezultata na drugim populacijama.